Idemo u kupovinu. Čekamo u redu na odjelu svježih proizvoda. 9 brojeva prije nas.
– Mama, mogu li ja malo u akciju čitanja INCI-ja?
– Može, kad završim, vidimo se na odjelu lična higijena.
Nakon par minuta:
– Mama, našla sam nešto što je dobro! A lijepo izgleda i sa naslovne strane!
Da vidimo. Naprijed je Disney protagonist, tri proizvoda: gel za tuširanje, šampon i tečni sapun.
Čitamo INCI: voda, tensid, tensid, bla bla bla, bla, biljni ekstrakti, bla bla bla, konzervans (dobar). Kratko, jasno i pošteno.
– Možemo li kupiti, molim te?
Pa može, zaslužila si, sama si čitala i u pravu si, svi su sastojci pošteni. A ovaj put prednja i zadnja strana su saglasne. Kupujemo!
– Mogu li još čitati, zabavlja me sad kad znam nešto o tome?
Uzima sa police jedan po jedan proizvod, vraća sve na policu.
– Mama, ovaj je dobar, pogledaj!
Bla bla, bla bla bla… bla bla… Tetrasodium EDTA (na kraju).
– Dobar je, ali su ga pokvarili na samom kraju.
– Šta je to čime su ga pokvarili?
– Služi da čestice teških metala iz vode ne ostanu na koži, ovaj ih lovac zarobi i naša je koža na sigurnom. Problem je što se njegova lovačka akcija nastavlja u nedogled. Kad završi, nakon prolaska kroz kanalizaciju, u moru, ribe i morski organizmi njegovom krivicom nagomilavaju teške metale. Riba se lovi, čisti, priprema, pakuje u tegle i konzerve i prodaje u supermarketima. Ljudi kupe ribu i pojedu s njom i teške metale. Vidiš kako je glupo, preglupo reći ljudima da je ta tvar sigurna za kožu. Mi se kupamo, umivamo, sreća prava da teški metali ne ostanu na koži! Nije bitno što se nakon dugog puta vrate na drugi ulaz, direktno u probavu.
– A šta su teški metali?
– To su metali koji ne samo da nam ne trebaju, nego su jako toksični. Na prvom mjestu je živa, a onda redom olovo, kadmijum, arsen, aluminijum, bakar.
– Ima li neki pošten način da se teški metali drže na distanci od kože, riba i našeg stomaka?
– Oooo, ima! Jedan se zove Tetrasodium Etidronate. Zvuči kao onaj loši, samo umjesto skraćenice EDTA, koja znači: Ethylene Diamine Tetra Acetic acid, stoji Etidronate. Nije bitno znati ovu komplikovanu skraćenicu, služi samo da vidimo razliku i tako izbjegnemo zamku da ih zamijenimo. Drugi se zove Sodium Citrate. Koristi se i u prehrambenoj industriji. Može se napraviti u kući. To je jedinjenje sode bikarbone i limunske kiseline (razrijeđene u vodi), ništa komplikovano ni skupo. (Na prehrambenim etiketama je označen kao E331, a limunska kiselina kao E330.) A ako ćemo se malo folirati sa izrazima, recimo da je to dermatološki i ekološki korektno. He, he. Dakle, opet imamo rješenje koje pomiri sve zainteresovane strane, ako uzmemo u obzir da su zainteresovane strane dvije: ljudi i priroda. Prošlih decenija, a i u današnja vremena, zainteresovanih strana bilo je (a i sad ih ima) više, u najkraćem: vlasnik fabrike, akcije fabrike, reklamna kompanija, distribucija, proširenje fabrike, ujedinjenje sa drugom fabrikom, veća reklamna kompanija, veća distribucija i tako dalje. Zainteresovane strane se umnože onog trenutka kad se izgubi iz vida jednostavnost, suština, poštenje. Ciljevi. Tj. onog trenutka kad umjesto poboljšanja života svih ljudi cilj postane basnoslovna zarada samo nekih ljudi. Jedno je kad se autor nekog patenta za dobrobit čovječanstva obogati, a sasvim drugo, nezamislivo i neopravdano, kad se obogati vlasnik fabrike koji u proizvode stavlja paraffinum liquidum, petrolatum, ceresin, vaselina, tetrasodium EDTA, dimethicone, imidazolidinyl urea. Lista je duža. Ovo su samo neki primjeri.
