Iz dječije perspektive

U školi O Gazi

Kako s djecom razgovarati o konfliktu i ratu

Školegijum redakcija

10.11.2023

Djeca mogu otkriti vijesti na mnogo načina, pa je važno provjeriti šta vide i čuju. To je prilika da potencijalno ispravite netačne informacije na koje su naišli.

Ilustracija: UNICEF

Piše: UNICEF

 

  1. Saznajte šta znaju i kako se osjećaju

Odaberite vrijeme i mjesto kada možete započeti razgovor, kada je vjerovatnije da će se dijete osjećati ugodno i razgovarati slobodno, na primjer tokom porodičnog obroka. Pokušajte izbjeći razgovor o toj temi neposredno prije spavanja.

Dobra polazna tačka je da pitate svoje dijete šta zna o konfliktu o kojem želite razgovarati i kako se osjeća u vezi s tim. Neka djeca mogu malo znati o tome šta se dešava i nisu zainteresovana da pričaju o tome, dok druga mogu zabrinutost držati u sebi. S mlađom djecom crtanje, priče i druge aktivnosti mogu pomoći da se otvori diskusija.

Djeca mogu otkriti vijesti na mnogo načina, pa je važno provjeriti šta vide i čuju. To je prilika da ih uvjerite i potencijalno ispravite sve netačne informacije na koje su naišli, bilo na internetu, na TV-u, u školi ili od prijatelja.

Zbog stalnih uznemirujućih slika i naslova možemo steći utisak kao da je kriza svuda oko nas. Mlađa djeca možda ne razlikuju slike na ekranu i svoju ličnu stvarnost i mogu vjerovati da su u neposrednoj opasnosti, čak i ako se sukob događa daleko. Starija djeca su možda vidjela zabrinjavajuće stvari na društvenim mrežama i uplašila se da bi događaji mogli eskalirati.

Važno je ne umanjujete niti da zanemarujete njihovu zabrinutost. Ako vam postave pitanje koje bi vam moglo izgledati ekstremno, poput Hoćemo li svi umrijeti?, uvjerite ih da se to neće dogoditi, ali usput pokušajte saznati šta su čuli i zašto su zabrinuti zbog toga. Ako možete razumjeti izvor njihove brige – lakše ćete ih moći razuvjeriti.

Obavezno potvrdite njihova osjećanja i uvjerite ih da je ono što osjećaju prirodno. Pokažite da slušate tako što ćete im posvetiti punu pažnju i podsjetiti ih da mogu razgovarati s vama ili nekom drugom odraslom osobom od povjerenja kad god to požele.

  1. Neka razgovor bude miran i primjeren uzrastu

Djeca imaju pravo da znaju šta se dešava u svijetu, ali odrasli imaju odgovornost i da ih čuvaju od nevolje. Vi najbolje poznajete svoje dijete. Koristite jezik koji odgovara uzrastu, pratite njihove reakcije i budite osjetljivi na njihov stepen anksioznosti.

Normalno je i ako su tužni ili zabrinuti zbog onoga što se dešava. Ali imajte na umu da djeca usvajaju emocije od odraslih, pa pokušajte da ne prenosite svoje strahove na njih. Govorite mirno i vodite računa o govoru tijela, kao što su izrazi lica.

Koristite jezik koji odgovara uzrastu, pratite njihove reakcije i budite osjetljivi na njihov stepen anksioznosti.

Koliko god možete, uvjerite svoju djecu da su sigurna od svake opasnosti. Podsjetite ih da mnogi ljudi širom svijeta naporno rade da zaustave sukob i pronađu mir.

Zapamtite da je u redu da nemate odgovor na svako pitanje. Možete reći da to trebate istražiti ili iskoristite priliku da zajedno sa starijom djecom pronađete odgovore. Koristite web-stranice renomiranih novinskih organizacija ili međunarodnih organizacija poput UNICEF-a i UN-a. Objasnite da neke informacije na internetu nisu tačne i da je važno pronaći pouzdane izvore.

 

  1. Širite saosjećanje, a ne stigmu

Sukob često može sa sobom donijeti predrasude i diskriminaciju prema nekom narodu ili državi. Kada razgovarate sa djecom, izbjegavajte etikete poput loši ljudi ili zlikovci i umjesto toga iskoristite priliku da podstaknete saosjećanje, na primjer za porodice koje su prisiljene napustiti svoje domove.

Čak i ako se sukob dešava u udaljenoj zemlji, može podstaći diskriminaciju na vašem pragu. Provjerite da vaša djeca ne doživljavaju ili ne doprinose maltretiranju. Ako su ih prozivali ili maltretirali u školi, ohrabrite ih da to kažu vama ili odrasloj osobi kojoj vjeruju.

Podsjetite djecu da svako zaslužuje da bude siguran u školi i društvu. Maltretiranje i diskriminacija su uvijek pogrešni i svako treba da učini sve da širimo dobrotu i podržavamo jedni druge.

 

  1. Fokusirajte se na pomagače

Djeci je važno da znaju da ljudi jedni drugima pomažu djelima hrabrosti i ljubaznosti. Pronađite pozitivne priče, kao što su oni koji pomažu ljudima ili mladi koji pozivaju na mir.

Pogledajte da li vaše dijete želi sudjelovati u pozitivnim akcijama. Možda bi mogli nacrtati poster ili napisati pjesmu za mir ili biste možda mogli učestvovati u lokalnoj akciji prikupljanja sredstava ili potpisati peticiju. Osjećaj da se nešto radi, koliko god to bilo malo, često može donijeti veliku satisfakciju.

 

  1. Pažljivo završite razgovor

Kada završavate razgovor važno je da ne ostavljate svoje dijete u nemirnom stanju. Pokušajte da procijenite koliko su anksiozni putem govora tijela, uzimajući u obzir da li koriste uobičajeni ton glasa i praćenjem disanja. Podsjetite ih da vam je stalo i da ste tu da ih saslušate i podržite kad god se osjećaju zabrinuto.

  1. Nastavite s razgovorima i pratite njihove osjećaje

Kako se vijesti o sukobu nastavljaju, trebali biste nastaviti provjeravati svoje dijete kako biste vidjeli kako su, kako se osjećaju, imaju li neka nova pitanja ili stvari o kojima bi željeli razgovarati s vama.

Ako vaše dijete izgleda zabrinuto ili uznemireno zbog onoga što se dešava, pripazite na bilo kakve promjene u ponašanju ili osjećajima kao što su bolovi u stomaku, glavobolja, noćne more ili poteškoće sa spavanjem.

Djeca imaju različite reakcije na štetne događaje i neki znakovi uznemirenosti možda nisu toliko očigledni. Mlađa djeca mogu postati nježnija nego inače, dok tinejdžeri mogu pokazati intenzivnu tugu ili ljutnju. Mnoge od ovih reakcija traju samo kratko i normalne su reakcije na stresne događaje. Ako pak potraju duži vremenski period, vašem djetetu će možda trebati stručna pomoć.

Možete im pomoći da smanje stres tako da zajedno radite aktivnosti poput trbušnog disanja: 5 puta duboko dišite, 5 sekundi udišite i 5 sekundi izdišite, udišući kroz nos i izdišući kroz usta.

Objasnite djetetu da pri udisanju – lagano napuhuje trbuh poput balona, ​​a pri izdisanju – polako prazni balon.

Budite spremni da razgovarate sa djetetom ako ikada pokrene temu. Ako je to neposredno prije spavanja – završite nečim pozitivnim kao što je čitanje omiljene priče kako biste im pomogli da dobro spavaju.

  1. Ograničite poplavu vijesti

Obratite pažnju koliko su vaša djeca izložena vijestima punim alarmantnih naslova i uznemirujućih slika. Razmislite o isključivanju vijesti mlađoj djeci. Sa starijom djecom, možete to iskoristiti kao priliku da razgovarate o tome koliko vremena troše na vijesti i kojim izvorima vijesti vjeruju. Razmislite i o tome kako razgovarate o sukobu s drugim odraslim osobama dok su djeca u blizini. Kad god možete, pokušajte im skrenuti pažnju na pozitivne stvari, poput igranja igrica ili zajedničkog odlaska u šetnju.

 

  1. Vodite računa o sebi

Moći ćete bolje pomoći svojoj djeci samo ako se vi dobro nosite sa situacijom. Djeca će vidjeti kako vi reagujete na vijesti i to će im pomoći samo ako ste smireni i imate kontrolu.

Ako se osjećate anksiozno ili uznemireno, odvojite vremena za sebe i obratite se drugoj porodici, prijateljima i ljudima od povjerenja. Vodite računa o tome kako konzumirate vijesti: pokušajte utvrditi ključna vremena u toku dana kako biste provjerili šta se dešava umjesto da stalno budete na internetu. Koliko god možete, odvojite malo vremena za stvari koje će vam pomoći da se opustite i oporavite. UO

 

Napomena: članak je dio serijala kojim ŠKOLEGIJUM traga za odgovorima na pitanje kako govoriti u školi o aktuelnim temama koje potresaju javni prostor: školi, O Gazi 

Najnovije

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Crno je iza roze naočala

Fontoplumo

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Za sada caruje dosada

Fontoplumo

Sudbina nadarene djece zarobljena politikom

Djeca s ničije zemlje

Anisa Mahmutović

Ususret najavljenom štrajku prosvjetnih radnika

Doprinos roditelja kvalitetu obrazovanja

Marko Ban

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Formativno, sumativno, uzaludno ili praćenje, vrednovanje i ocjenjivanje

Fontoplumo