Obrazovna politika

Pro contra

Eksterna matura – u čemu je problem?

Nenad Veličković

05.01.2022

S kakvim znanjem mladi ljudi izlaze iz srednje škole? Pa s kakvim, nego s dobrim! Umiju se potpisati, znaju izračunati ratu za kredit, boje se boga, upisuju fakultete...

Ilustracija: Monty Python, skeč Mašina koja kaže ping

Eksterna matura u Sarajevu rodila se u glavi jednog kratkotrajnog ministra obrazovanja, iz njegove dobre namjere da približi sarajevsko (a u perspektivi i bosanskohercegovačko) školstvo evropskom, možda prije svega skandinavskom.

Uzdajući se u svoj naučnički instinkt i u sluganski mentalitet potčinjenih, on je svoju ideju proveo u djelo ne gubeći vrijeme na studije, analize i javne rasprave. 

Donijevši na svijet svoje čedo nekoliko godina prerano, sretni se roditelj razočarao u politiku i ostavio babicama da nejačko maturče prihranjuju kako znaju i umiju.

I evo nakon što je tri godine jadno kmečalo u tijesnom inkubatoru, čekajući da ga neko okupa i presvuče, sad je izašlo i protegnulo se i na srednju školu.

Po lošem, oprobanom receptu Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, i eksterna matura za srednje škole zamišljena je kao jedna formalna i birokratska aktivnost, čiji je glavni zadatak da stvori privid da se ministarstvo obrazovanja bavi obrazovanjem. (O razlozima zbog kojih na eksternu maturu u našim uslovima treba gledati s velikim podozrenjem vidi tekst Dejana Ilića Obrazovanje za demokratiju u časopisu Reč, br. 83.29.)[1] Ukratko: ona obrazovanje usmjerava ka nekoliko poželjnih vještina, koje su daleko od proklamovanih ciljeva; umjesto intelektualne nezavisnosti i hrabrosti, kritičkog procjenjivanja i razvijene kreativnosti, ona nagrađuje sposobnost memorisanja, niže nivoe pismenosti i činovničke vrline. Kao takva, u službi je ekonomskih i etnonacionalnih elita. Ona zaokružuje obrazovanje čiji je cilj zadržavanje postojećih društvenih odnosa i dubokih socijalnih razlika.)

Tako je neka od dežurnih babica dobila početkom školske godine zadaću od ministra da privid agilnosti Ministarstva obrazovanja malo osvježi i preduzela je odgovarajuće korake. Angažovala je timove sastavljene od akademskih profesora i profesorica iz gimnazija i stručnih škola da osmisle neki stručni okvir i, nakon što su taj zadatak izvršili, okačila na stranicu Ministarstva osam (8) dokumenata, tzv. vodiča:

bhs_-_vodic_a.pdf

bhs_-_vodic_b.pdf

engleski_jezik_-_vodic_a.pdf

engleski_jezik_-_vodic_b.pdf

matematika_-_vodic_a.pdf

matematika_-_vodic_b.pdf

matematika_-_dodatak_vodicu_b.pdf

vodic_za_njemacki_jezik.pdf

Nije se babica udostojila čak ni da ih ujednači grafički; kako je koji predmetni tim vjerovao da dokument treba lijepo da izgleda, tako ga je dizajnirao. Kao da nisu dokumenti jednog istog ministarstva, i kao de se ne odnose na jednu istu maturu.

Ovaj šlamperaj sam po sebi nije važan, osim kao signal da Ministarstvo obrazovanja vode neodgovorni i za posao koji rade nekvalifikovani ljudi, koji vođenje obrazovne politike vide kao rad u pravnoj službi nekog socijalističkog instituta (naprimjer, za rano otkrivanje dojke). Zalijevanje fikusa vjerovatno je stvar u koju unose najviše kreativnosti.

Iz njihove perspektive eksterna matura je tačka na i jednog organizovanog procesa kome se nema šta zamjeriti, jer osim nekoliko usamljenih glasova, niko ne vrišti da je školstvo loše. 

Zaista, šta mu se može prigovoriti: škole rade, plate su uglavnom redovne i ne smanjuju se, posao siguran, nema droge na odmorima, nasilja ima slabo, mrtvih skoro nikako, knjižare su u septembru pune, ide se na ekskurzije, matične knjige se vode uredno, plan i program se ostvaruje, roditelji se ne bune, inspektori su zadovoljni, mediji ne guraju nos gdje mu nije mjesto, štele rade, ali diskretno, izoluju se nepoćudni, zapošljavaju poćudni... U čemu je problem?

Ni u čemu, osim što u svemu nabrojanom nedostaje jedna sitnica: znanje. S kakvim znanjem mladi ljudi izlaze iz srednje škole? 

Pa s kakvim, nego s dobrim! Umiju se potpisati, znaju izračunati ratu za kredit, idu redovno na utakmice, boje se boga, kucaju na mobitelima istovremeno s dva palca, upisuju fakultete i umjereni su homofobi. (Ako su ekstremniji, onda čak mogu postati i lideri univerzitetske studentske asocijacije.)

Za kakav im je život takvo znanje korisno? Pa za dobar. S kafe na Facebook, sa skijanja na biciklo, s biroa na neplaćeno, s protesta na utakmicu, s ćevapa na burek, s Bajrama na Božić, s latinice na ćirilicu, s engleskog na njemački, s koljena na koljeno... Šta fali ovakvoj Bosni i Hercegovini? 

Ništa. Ne dižu kamikaze autobuse u vazduh, ne spavaju beskućnici po trotoarima, ne marširaju pederi ulicama, ne umiru ljudi od sida, ebola i ziki, ne skapavaju djeca u rojevima muha od gladi i žeđi, ne kidišu na turiste ajkule, tigrovi, krokodili, zvečarke, kobre, tarantule i škorpije, ne nose uragani krovove, ne ruše cunamiji zidove, ne izbijaju zemljotresi temelje, ne zatrpavaju vulkani gradove, ne curi uran iz nuklearki, ne sijeku se djevojčicama klitorisi... 

Kakva zemlja, takva i škola, a kakva škola, takva i matura. 

Dobra, ko dobar dan. Laku noć.

 

Tekst Eksterna matura – u čemu je problem? je objavljen u 15. broju štampanog Školegijuma (mart 2016. godine). Pročitajte i druge tekstove u serijalu Izgubljeno u printanju.

 

[1] http://www.fabrikaknjiga.co.rs/rec-83-29/

Najnovije

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 03

Priprema (pozor) za pregled, sad!

Nusret Ahmetović

O Standardima i normativima, argumentima sekretara škola

Zagadi pa vladaj

Nenad Veličković

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 02

Množenje s nulom

Ahmed Omerović, ministar obrazovanja u Vladi Tuzlanskog kantona

Škola je žrtva

Anisa Mahmutović

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 01

Fušnote

Nusret Ahmetović