Obrazovna politika

Predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja Kantona Sarajevo, Faruk Bešlić, o racionalizaciji:

Racionalizacija nije samo stvar obrazovanja

Školegijum redakcija

14.06.2015

Sindikat srednjeg obrazovanja Kantona Sarajevo, u vezi sa racionalizacijom, pristao je na povećanje broja učenika u odjeljenjima i ni na šta drugo. Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom Sindikata Farukom Bešlićem.

Zašto ste pristali na povećanje minimalnog broja učenika u razredu u srednjim školama?

Ako je maksimalan broj učenika 32, optimalan 28, minimalan 24, mi smo rekli, hajde, dat ćemo 25. Ministar je govorio da treba 28. Naš je doprinos bio u tome da damo prostora jer znamo da ga ima.

Da li će to uticati na smanjenje broja zaposlenih?

Mi imamo jedno 40 posto ljudi što rade na određeno vrijeme, znači, nama problem ne leži u tom segmentu. Zato mašu svi kako neće niko ostati bez posla. Pa niko neće ostati bez posla ko je zaključio ugovor na neodređeno vrijeme, već će bez posla ostati ovi koji su zaključili ugovor na određeno.

Kolika će tu sad biti razlika u broju odjeljenja?

Ako imamo da će se u prvi razred srednje škole upisati oko 4.000 djece, a oko 5.000 djece će izaći, oko 900 djece je razlika. Međutim, ovo je bila naša taktička igra. Mi nismo mogli pristati na 28. Ne mora se ispoštovati ni naš zahtjev da ostane 24 učenika, ali osnov je zapošljavanje u školama, pedagoški standardi i normativi, tamo se mora poštovati i Zakon o srednjoj školi. Tamo je rečeno kolika je nastavna norma, tamo je rečeno koliko učenika može biti u jednom odjeljenju.

Da li će povećanje broja učenika uticati na inkluziju?

Ja samo znam da treba olakšati nastavnicima, a to možemo učiniti na nekoliko načina. S manjim brojem učenika u razredu sigurno je lakše raditi. Sad ne znam kako su prije, a kako će sad moći uraditi. To je jednak problem. Svakom se učeniku treba posvetiti neko vrijeme, djeci s posebnim potrebama najviše, čas je 45 minuta, pa eto neka neko to podijeli pa da vidimo da je svakako nemoguće to uraditi.

Kakav je Vaš stav generalno o dokumentu o racionalizaciji koje je obznanilo Ministarstvo obrazovanja KS?

Prvo, metodološki sam dokument nije napravljen onako kako bi trebalo. Mi prvo moramo reći šta je cilj racionalizacije, kojim sredstvima to postići? Serviraju se razne priče. Naprimjer, kako broj učenika opada a broj nastavnika raste. To možda statistički jest tačno, ali broj nastavnika je rastao jer smo dobili devetogodišnje obrazovanje. Jedna godina škole je više, samim tim i broj nastavnika. Sad imamo i vjeronauku i kulturu religija i stilove života, kao predmete, pa i za to su trebali novi ljudi. Onda socijalni radnici, prema pedagoškim standardima, škole bi trebale da ih imaju. Neke ih imaju, neke ne. To su sve ljudi koji su puštani u obrazovni sistem u zadnjih nekoliko godina. Sad se nama ispostavlja račun da nas ima viška. Onaj ko je donosio te odluke neka probleme rješava. Postoje javna preduzeća koja se ne bi trebala finansirati iz budžeta KS, ona se finansiraju prema Zakonu o preduzećima. Međutim, zbog čuvanja socijalnog mira Kanton je plaćao Toplanama, plaćao Sarajevo gasu, ovom i onom, preko nas, budžetskih korisnika, skidao se novac. Sad mi trebamo platiti cijenu a ne oni. Ja nemam ništa protiv sanacionog programa GRAS-a. Za preko 400 ljudi treba platiti povezivanje radnog staža. Pa o čemu mi to govorimo? Od mene da uzimate 30 miliona da njima date? Sve bi javne ustanove trebale imati racionalizaciju. Ministarstva sva također, policija, sudstvo... Pogotovo ako kod nas već imamo fleksibilizaciju. Rijetkost je da prosvjetnog radnika neko primi na punu normu i na neodređeno vrijeme. Nikad nisam vidio da u javnoj upravi nekog primaju na pola radnog vremena ili na neodređeno. I visoko obrazovanje mora ući u priču o racionalizaciji. Niko nema političke hrabrosti da tamo uđe da traži racionalizaciju. Pokrivaju se autonomijom univerziteta. Autonomija ne pokreće pitanje novca, autonomija podrazumijeva nastavničku slobodu, a ne raspolaganje državnim novcem. Što ne pitaju kod Ganića ima li autonomije kod upravljanja novcem? On je vlasnik. Ovdje je vlasnik Kanton, on treba znati gdje mu novci idu.

Oni govore o racionalizaciji kao o nečemu što će unaprijediti nastavni proces. Međutim, sva priča ode u pravcu ušteda. Unapređenje valjda podrazumijeva i neku potrošnju?

To je pogreška. Ako su rekli u izbornim programima da će ulagati u obrazovanje, ne štedjeti, već ulagati nova sredstva, kupovati nova nastavna sredstva, ulagati u edukaciju kadra... Pa znate li da već godinama nema seminara? O čemu mi onda govorimo? Vi morate nova znanja dati nastavniku, mora ga neko obučiti, pa učenici vladaju bolje informacijskim tehnologijama nego nastavnici. Dokle smo mi to došli da se seminar može održati onako, hajde da govorimo o nekim imaginarnim temama a ne o novim sadržajima koji trebaju ući u nastavni proces. Znači, ta racionalizacija, kako smo je mi shvatili, provodi se da se pokuša uštedjeti u obrazovnom sistemu da bi mogli naći pare za naplatu sudskih potraživanja zaposlenika. To je sakriveno. Zaposlenici su tužili zbog nepoštivanja kolektivnih ugovora, sad ima oko 50 miliona sudskih presuda. Nije obrazovanje napravilo odluku o kršenju kolektivnih ugovora već Vlada. Vlada mora naći novac za to. To je čitava igra. Kako možemo govoriti o uštedama novca i racionalizaciji kad nisu svi ravnopravni? Uzmite toplotnu energiju koju jedan dio osnovnih škola koristi od Toplana. Kako plaćaju? Faktura i platiš. Niko ne pita ni koliko si potrošio, a imaju grijanje kroz sve praznike i preko svih vikenda. A onima koji imaju svoje kotlovnice kažu da štede.

Osim na povećanje broja učenika, hoćete li još i na šta pristati?

Ovo je bio naš pristanak da kažemo da smo spremni za razgovor. Da kažemo kako jest vrijeme teško, s jednim učenikom više u odjeljenju se ipak može raditi, ali ne pristajemo ni na šta dalje. Mi hoćemo da se otvori prostor za primanje novih kadrova koje nemamo i to ne na određeno vrijeme. Ne možemo svake godine djeci mijenjati nastavnike. Nastava traži kontinuitet. Učenik navikne na nastavnika i obratno i to utiče i na rezultate, a ne svake godine ili svako polugodište mijenjati nastavnike. Na tome ćemo mi insistirati tamo gdje god postoji mogućnost da se to uradi.

Šta ćete s noćnim čuvarima čiji su otkazi najavljeni?

Tamo se spominju noćni čuvari. Zašto su oni postavljeni? Pa da čuvaju državnu imovinu koja je skupa. Ukidanjem noćnih čuvara moramo obezbijediti više faktora. Moramo obezbijediti vatrodojavu, protivprovalni sistem, videonadzor, škole moramo osigurati. Nijedna državna škola nije osigurana protiv požara, poplava, itd. A u slučaju požara, šta ćemo? Niko ne govori o tome. Niko ne govori o tome šta ćemo sa školama koje nemaju svoje objekte, kao što su osnovna i srednja muzička škola, Muzička akademija te srednja Medicinska škola na Bjelavama koje koriste prostore Katoličke crkve. Oni će morati izaći iz tih prostora. Kako će se to riješiti kad se počne provoditi denacionalizacija? E to je racionalizacija, to je vizija... Oni govore o spajanju škola, zbog čega je i nastao haos. Niko nije rekao da se radi o spajanju menadžmenta škola, ali će učenici nastaviti biti u toj školi. Ako učenici nastave biti u školi, šta smo onda uštedili? Jesmo li na grijanju uštedili? Šta ćemo s menadžmentom? Direktor će dobiti nastavničku poziciju i ta razlika između direktorske plate i nastavničke je sva ušteda. Da li je sad ta sva frka zbog toga potrebna?! Mi moramo govoriti i o tome da li u Hadžićima mora biti pet struka, to je neracionalno. Ne možemo u svakoj općini imati sve struke i zanimanja. Ne mogu se svake četiri godine provoditi reforme kako koji ministar dođe. Reforma je nešto ozbiljnije, sa strategijom, programima, analizama. Sve ono što želimo promijeniti treba probati u eksperimentalnim školama, pa onda puštati u sistem. A u nas je kompletan obrazovni sistem eksperimentalan. Mi smo svi eksperiment. Mi nemamo osnovne rekvizite za nastavu na nekim predmetima. Nismo obezbijedili novac da može nastavnik otići u posjete, pogotovo u srednjim školama u stručne posjete fabrikama i institutima. To uključuje i odlazak, naprimjer, u Zagreb, u Ruđera Boškovića. Zatim u velike fabrike, koje mi nemamo. Mi za to nemamo podsticaj. Ako nastavnik hoće da plati, onda uredu, ali umjesto nagrade, kaže mu se da je tehnološki višak. Racionalizacijom je predviđeno i da se prestane sa svakim nagrađivanjem nastavnika. Pa zar nastavnika ne treba nagraditi za uspjehe na takmičenjima, kantonalnom, federalnom, na olimpijadama, jer učenik ne bi bez njega sam te uspjehe mogao postići.

Vi biste racionalizaciju, ali kvalitetniju...

Mi se samo držimo zakona. Mi sada imamo dva direktora koja su trebala u januaru otići u penziju. Time je prekršen Zakon o srednjoj školi. Niko se zbog toga ne češe. S prestankom direktorskog mandata, svaki njegov potpis je nevažeći... Imamo direktora koji su napravili po 250.000 KM štete budžetu, zbog tužbi za nepravedno isključenja zaposlenika iz radnog odnosa. Niko neće da pokrene odgovornost prema njima. Htjeli su da pokažu svoj autoritet i napravili problem, da ne govorimo koji je problem napravljen zaposlenicima koji su isključeni. Godinama van posla, problemi u porodici, gubljenje autoriteta kod učenika, kod roditelja... Pravljenje racionalizacije u kabinetu, od ljudi koji nikad nisu radili u obrazovanju, ne može.

Osim noćnim čuvarima, i računovođama prijete otkazi, kako to komentirate?

Mi smo tražili da sva ministarstva budu racionalizovana. Neka se prvo preispitaju treba li ih onoliko. Oni bi htjeli da maknu računovođe iz škola, ali nisu rekli hoće li formirati novu javnu ustanovu, ili će ih preuzeti ministarstvo finansija koje to ne može zbog Zakona o javnoj službi.

Ko se po Vama sve treba uključiti u priču o racionalizaciji?

U racionalizaciju se treba uključiti svako ko je zainteresovan. Kad su u pitanju prava zaposlenika, u priču trebaju ući sindikati, u dijelu koji se tiče prava učenika trebaju ući roditelji, kad su u pitanju nastavni planovi i programi, tu se treba oglasiti struka. I još nešto da kažem. Da li treba zatvoriti školu u Šabićima? Ni po koju cijenu. Sve dok ima ijedan učenik. Mi trebamo pokušati zaustaviti raseljavanje sela. Ako nema škole, nema ni ljekara, nema ljudi. Nije ovo samo pitanje obrazovanja. Također moramo finansirati i zanate neke koji su pred gašenjem. Ako ima jedan učenik kazandžija, mora mu se platiti nastavnik.

Koja je snaga Vašeg sindikata, koliko brojite članova i koliko se brzo možete mobilisati na štrajk i proteste ukoliko za tim bude potrebe?

U Sindikatu srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH - Kantonalni odbor Kantona Sarajevo, ima 2.720 članova koji su organizovani u 49 sindikalnih organizacija. U slučaju potrebe da se organizuje štrajk, koji će biti u skladu sa Zakonom o štrajku, to možemo uraditi  za 12 dana, a proteste možemo organizovati u roku od tri dana, iako je u zakonu određen rok od 7 dana.

Razgovarao: Amer Tikveša

Zanima vas ova tema? Saznajte još: Racionalizaciju moramo dovoditi u pitanje

Da racionalizaciji, ali ne ovakvoj

Nasilje kao mjera štednje

Za poboljšanje uslova rada

Fotografija preuzeta sa Klix.ba

 

 

Najnovije

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 03

Priprema (pozor) za pregled, sad!

Nusret Ahmetović

O Standardima i normativima, argumentima sekretara škola

Zagadi pa vladaj

Nenad Veličković

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 02

Množenje s nulom

Ahmed Omerović, ministar obrazovanja u Vladi Tuzlanskog kantona

Škola je žrtva

Anisa Mahmutović

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 01

Fušnote

Nusret Ahmetović