Sindikat kojem ste na čelu pristao je na dokument koji se odnosi na racionalizaciju osnovnoškolskog obrazovanja. Zašto?
Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije BiH, kantonalni odbor Kantona Sarajevo je uslovno pristao da podrži dokument Program mjera racionalizacije u osnovnom obrazovanju na području Kantona Sarajevo. Mi smatramo da su u javnosti preoštre kritike usmjerene na ovaj program mjera racionalizacije koji nije još uvijek usvojen na Vladi Kantona Sarajevo. Da bi bio realizovan, on treba da bude bolje isplaniran, razrađen i da bude pravilno prezentiran u javnosti. Dakle, definitivno smo rekli da se u osnovnom obrazovanju škole ne mogu spajati preko noći; postoji niz problema u predškolskom i osnovnom obrazovanju koje bi trebalo racionalizirati. Također, rekli smo da je bolje uraditi racionalizaciju na način da se fuziraju ministarstva obrazovanja u FbiH, čime bi najveću korist imali učenici u Federaciji koji bi zajedno s uposlenicima imali bar približne, ako ne i jednake uslove za rad i učenje. Mi smatramo da se situacija u KS može riješiti i bez racionalizacije kakva je predviđena ovim dokumentom, i to potpunom kontrolom poslovanja u školama te da bi resorni ministar Kazazović trebao učiniti sve što je u njegovoj nadležnosti da do početka naredne školske godine prosvjetna, radna i finansijska inspekcija uradi temeljnu kontrolu u školama. Da se kazne nesavjesni direktori škola, da se uspostavi puna kontrola naplate vlastitih prihoda, da se isti povećaju, da se otklone nedostaci i spriječi korupcija i nepotizam prilikom zapošljavanja, organizacije ekskurzija, izdavanja školskih prostora i da se taj suficit iskoristi za smanjenje broja učenika u odjeljenjima i povećanje kompetencija nastavnog kadra, baš onako kako smo govorili 2013. godine za Školegijum.
Hoćete li insistirati da se dokument razradi u smislu da se znaju rokovi implementacije, ko je za šta zadužen i na koji način svaka stavka doprinosi poboljšanju stanja u obrazovanju?
Sam dokument, dakle, kako je predstavljen nama, direktorima škola, vijećima roditelja i javnosti, govori nam da nije kvalitetno pripremljen. Mi ne možemo očekivati od jednog ministra obrazovanja u BiH da on dobro poznaje tematiku i sve probleme, ali možemo prepoznati, kada je u pitanju ministar Kazazović, jednog od ministara koji je imao dovoljno hrabrosti da ponudi nešto što se zove reforma. Sindikat i dalje podržava reforme. Reforme u obrazovanju su nužne. Ponavljam, one se moraju raditi puno obazrivije, u njih moraju biti uključeni oni koji dobro poznaju situaciju, dakle, funkcija ne smije biti ugrožena. Ne možemo spajati škole da bismo spajali administracije, da bismo time uštedili nešto novca, ako će to ugroziti određenim školama funkciju. A funkcija je nesmetan odgojno-obrazovni proces. Puno bi bilo bolje penzionisati neke direktore u Sarajevu koji rade i žive i dobijaju platu i dan-danas a u tim školama nema ni minimum 18 odjeljenja. Mi bismo, ponavljam, najviše suficita mogli ostvariti kontrolom. Sam dokument bi, naravno, trebao podrazumijevati izvršioce, rokove, baš kao što je kolega Veličković napisao, i s tim se potpuno slažem, stvari su morale biti puno bolje definisane, ali, ponavljam, u ovoj zemlji treba imati hrabrosti pa predlagati reforme.
Mnogo je kritika upućeno na račun racionalizacije. Otkazi, ugroženost procesa inkluzije, ukidanje škola... Slažete li se i s jednom od kritika?
Vidite, dakle, mi se nismo previše uzbuđivali kada je taj dokument objavljen, kada je jedna od sarajevskih novina objavila naslov: Noćni čuvari će ostati bez posla. Mi se nismo previše nasekirali, budući da znamo da imamo kapacitet da odbranimo svoje članove, odnosno njihova radna mjesta. U Kantonu Sarajevo, trenutno, ljudi koje mi zastupamo, njihova radna mjesta i plaće nisu ugrožene. Ono što je ugroženo već dugi niz godina jesu uslovi rada. Da bi se uslovi poboljšali, mora biti veće izdvajanje za obrazovanje. S tim u vezi mi smo rekli da ćemo razgovarati i pregovarati o racionalizaciji i da ćemo tražiti veća izdvajanja za obrazovanje, budući da se u BiH veoma malo izdvaja iz budžeta za obrazovanje, zato što se budžet posmatra kao kantonalni budžet, zaboravlja se koliko je veliki budžet Federacije i države, općina, i vrlo malo se izdvaja za obrazovanje s tih nivoa. Naš cilj je da pristupimo reformama, dogovaramo i da prvi put javno progovorimo o tabu temama o kojima nismo razgovarali. Spomenuli ste inkluziju. Inkluzija je stvar kojom treba da se bavi struka. Mi smo imali reformu obrazovanja, prelazak s osmogodišnjeg na devetogodišnje obrazovanje. Ja ću vam samo kazati da evo ni nakon toliko godina mi nemamo pravilnik o opisnom ocjenjivanju. Možete kritikovati sve prethodne ministre i posebno Prosvjetno-pedagoški zavod koji je pravilnik trebao da ponudi. Možemo konstatovati da se nezakonito daju opisne ocjene. Ako govorimo o tendenciji da učenik bude u fokusu pažnje i da on bude centralna figura u nastavnom procesu, mi to, naravno, podržavamo. Neće se samo pričom o racionalizaciji ili pričom o broju učenika riješiti taj problem. To je nešto što je vezano i za reformu nastavnih planova i programa, za reformu udžbeničke politike, stručnog usavršavanja, što je vrlo bitno u svemu ovome. Mi smo govorili o tome da veliki dio novca koji se uštedi treba da ode na stručno usavršavanje nastavnika i zaposlenika. To je nužno. Ako imamo educiran kadar, s jakim kompetencijama, onda nije problem ako imamo u nekim odjeljenjima i veći broj učenika. Ono što javnost ne zna: mi smo razgovarali s resornim ministrom Kazazovićem o angažmanu asistenata u nastavi. To smo započeli kroz izmjene zakona s bivšim ministrom Suljagićem i mislim da ćemo kroz ovaj proces doći do dobrih rješenja i da neće biti onako kao što je prezentirano u javnosti. Racionalizacija će se desiti, ali ne na ovaj način. Ni računovođe ni noćni čuvari i ostali zaposlenici neće dobiti radnu knjižicu i otići na biro.
Ni škole neće biti zatvarane?
Što se tiče zatvaranja škola, to je krupna stvar. Postoji niz razloga da se neke škole ne zatvore, ali isto tako postoji i niz razloga da se neke škole zatvore. Vi imate u Sarajevu škole koje su nastale u ratu i koje stvarno imaju mali broj učenika. Mi imamo u centru škole udaljene jednu od druge 500 metara, dakle, radi se o školama koje nemaju svoja upisna područja. Sve su to pitanja koja mi sada otvaramo. Dakle, ono što zovu reformom obrazovanja, to je rađeno nekada prije 15 godina a da nijedan sindikat nije pitan, a da struka nije pitana. To su radili ljudi koji su sad pred penzijom, uglavnom lobistički se nastupalo. To su pojedini savjetnici koji su otišli u penziju ili su sada pred odlaskom u penziju.
A sada da li je stanje bolje? Ko bi trebao sve biti uključen u priču o racionalizaciji?
Mi smo kazali ministru da bi dobro bilo da pozove sve direktore osnovnih škola i da im kaže da se počnu ponašati u skladu sa zakonom. Da samokritički pristupe onome što imaju i da uštede novac. Dakle, prva stvar koja bi trebala da se uradi jeste da se kazne direktori škola u kojima su se nezakonito primali u radni odnos zaposlenici na fiktivna radna mjesta. Dakle, kroz komisiju za tehnološki višak mi smo uvidjeli da je na desetine ljudi primljeno u radni odnos bez analize da li će oni biti potrebni u narednih pet godina. Čak je u nekim slučajevima bilježeno da su po dvije-tri godine pojedini nastavnici radili a da nisu imali nijednog časa, iako su primljeni bili na četiri ili pet časova. S druge strane, isti ti direktori koji su to radili trenutno kritikuju sindikat za ovo ili za ono. Doći će vrijeme vrlo brzo da će se sve stvari otkriti i biti prezentirane javnosti na način da će to biti argumentovano, a ne samo isprazna priča. Pričat ćemo o imenima. Ja sam čak pozvao javno resornog ministra da, ukoliko garantuje da će stati iza nas u toj priči, da ćemo mu dostaviti imena i prezimena onih koji su svjesno kršili zakon. Samo na taj način u BiH i u KS možemo promijeniti stvari... Oni koji bi se trebali uključiti u priču o racionalizaciji jesu i strukovna udruženja koja su bila neaktivna jer nisu imala snage da predlože određena rješenja. Bitno je onemogućiti pojedinca da lobira za sebe, a, s druge strane, bitno je dati mogućnost svakom pojedincu, nevezano iz kakvih struktura dolazi, ukoliko on predlaže dobra rješenja. Mi smo skloni kritici, često kritikujemo svi, ali niko ne nudi konkretna rješenja.
Gdje su u toj priči, po Vama, roditelji?
Roditelji bi trebali svoju pažnju fokusirati na druge roditelje. Mi imamo velikih problema u obrazovnom sistemu s roditeljima koji napadački ulaze u škole i maltretiraju nastavnike. Isto tako, roditelji se trebaju fokusirati na podršku roditeljima koji su hrabri u određenim školama da javno progovore o problemima kada su u pitanju njihova djeca, naši učenici, koji dobijaju loše ocjene zbog toga što nisu miljenici određenom nastavniku. S druge strane, onaj koncept udruživanja kroz vijeća roditelja nije polučio u svim slučajevima dobre rezultate jer dosta roditelja ima koji su ušli u te strukture zbog ličnog interesa. Mi smo imali zabilježene slučajeve gdje su roditelji onemogućavali nesmetan rad škole iz razloga što su ti roditelji željeli da zaposle članove svojih porodica i vršili pritisak na direktore. Smatramo da roditelji ne trebaju da se bave strukom, smatramo da njihovo učešće treba da bude jasnije i bolje i da bude usmjerena ta energija na sve ono što dobro radi i ministarstvo i sindikat i strukovna udruženja. Nama treba pomoć vijeća roditelja, oni to mogu, oni mogu da puno učine i pomognu socijalno ugroženim porodicama.
Rad sindikata podrazumijeva borbu ne samo za radna mjesta i platu, već i bolje uslove rada ali i dostojanstvo radnika. Koliko ste svoje zahtjeve usmjeravali u tim pravcima?
Dakle, možda ima naših članova koji su na nezakonit način dobili radni odnos. Mi tu ne možemo kad je u pitanju radno zakonodavstvo greške ispraviti, ali možemo određene stvari korigovati. Mi smo na stanovištu da je došlo vrijeme da zaštitimo svakog zaposlenika koji je naš član pod uslovom da on svoje poslove obavlja kako treba. S druge strane, tražimo sankcionisanje onih direktora koji onemogućavaju zaposlenike da nesmetano rade svoj posao. Ovdje, kad govorimo o racionalizaciji, višak sredstava se ne može koristiti za isplatu sudskih presuda. Namjera je bila da mi razgovaramo da racionalizacija ide u smjeru isplate tih tužbenih zahtjeva i poboljšanja uslova rada. Mi se zalažemo za poboljšanje uslova rada jer oni utiču na produktivnost, a produktivnost direktno utiče na naš zahtjev da tražimo veća prava u smislu boljih i sigurnijih, bolje plaćenih radnih mjesta. Dakle, mi nismo sindikat koji po svaku cijenu govori o radnim mjestima, mi smo sindikat koji malo razmišlja šire i smatra da su uslovi rada vrlo bitni u obrazovanju. Bolji uslovi podrazumijevaju razvijanje stručnih kompetencija budući da već godinama nemamo ni marke izdvojene za stručno usavršavanje nego to radimo iz vlastitih džepova.
Šta ćete učiniti ako Ministarstvo ipak krene u pravcu za koji kažete da ne želite da ide: otkazi noćnim čuvarima, računovođama, spajanje škola i povećanje broja učenika po svaku cijenu?
Evo, pretpostavimo da neko izda neku političku direktivu da se to uradi. Prva stvar će biti isto ono što smo radili proteklih godina. Na političke direktive odgovaramo jasno javnosti i kažemo o čemu se radi. S druge strane, mi imamo dovoljno kapaciteta da uradimo ono što smo uradili 2013. godine. Da izađemo na proteste i da srušimo i tog ministra i tu vladu koja bi za tim pohrlila. Mislim da je vlast svjesna naše snage, našeg jedinstva, solidarnosti, da smo mi u svakom momentu toliko mobilni da se možemo oduprijeti takvoj priči. I, na kraju krajeva, ako bi to zaista tako išlo, nauštrb đaka i zaposlenika, zašto ne govoriti o štrajku u kojem bismo tražili podršku roditelja i učenika. U takvoj priči mi ne bismo tražili veće plaće, nego bolje uslove za rad i jednakopravnost i bez diskriminacije prema učenicima. U Kantonu Sarajevo od 1580 i nešto odjeljenja imate odjeljenja od 12 do 32 učenika, uzmimo u obzir i taj podatak.
Ko je sve odlučivao u Sindikatu o dokumentu o racionalizaciji?
Upoznati su bili članovi Kantonalnog odbora, oni koji su pregovarači kad su u pitanju prava radnika. Oni imaju puni legitimitet kroz organe i na osnovu Statuta Sindikata. Mi radimo vrlo transparentno i svi naši zaključci, bilo da se radi o Kantonalnom odboru ili o Skupštini Sindikata, javno su publikovani od 2009. do danas.
Razgovarao: Amer Tikveša
Zanima vas ova tema? Saznajte još: Racionalizaciju moramo dovoditi u pitanje
Da racionalizaciji, ali ne ovakvoj
