Bolje je davati nego primati – to važi i za darivanje ali i za podučavanje. Ustvari, sam čin davanja ne znači samo da će vam se na kraju vratiti više, niti je to prosto nešto što radimo iz altruizma ili nesebičnosti. Kada dajemo, trebamo imati na umu da smo dio jednog velikog sistema koji funkcionira i u kojem i drugi pažljivo rade svoj posao. Takav sistem treba postati našim ciljem.

Upravo u ovoj jednostavnoj promjeni paradigme mi kao nastavnici i nastavnice možemo otkriti novu dimenziju rada, zadovoljstvo koje proizlazi iz njega i mijenjati zajednice u kojima živimo.

Nadolazeće praznike ću, stoga, posvetiti upravo ovom cilju. Ne zbog toga što je to odlika moje profesije, nego zato što je to njena svrha, njen makro proizvod.

Za nastavnike/ce, ova promjena paradigme znači podučavanje koje je fokusirano na pomoć (service-oriented teaching): rad za druge nas ojačava i daje smisao našoj profesiji. To onda vodi drugačijem razvoju, kao što je, recimo, stvaranje ličnog i profesionalnog ekološkog sistema na osnovu kojeg ćemo prevazići izazove u podučavanju.

Kako bi to onda izgledalo?

-          Drugi bi nastavnici i nastavnice trebali nas, a i mi njih

-          Roditelji bi nas trebali, a i mi njih

-          Učenici i učenice bi nas trebali, ali ne samo za davanje objašnjenja, bodova ili ispisivanje ocjena

-          Cijela zajednica u kojoj je naša škola oslanjala bi se na naše rezultate, saradnju i ideje, kao što bismo se i mi oslanjali na nju.

Jednom rječju, stvorili bismo međuzavisnost.

Šta da damo, za početak?

Dajmo sebe

Biti nastavnik/ca znači biti mučenik/ca: često osjećamo potrebu da se damo nekom do te mjere da nam ništa ne ostane. Međutim, davanje sebe je drugačija vrsta davanja; ona u kojoj sebe stavljamo u drugi plan, u kojoj zaboravljamo na potrebu da budemo najbolji, zaboravljamo na svoju nesigurnost, profesionalne ciljeve i potrebu za dokazivanjem. Jednostavno se prepuštamo ulozi nastavnika/ce.

Ono što ovakvo prepuštanje podrazumijeva jeste potpunu predaju dok podučavamo. Naša kreativnost, briga, znanje, kontakti, poznanstva, snovi, nade i tako dalje – sve je to u službi našeg rada.

Dajte šansu drugima

Nastavnici/e se susreću sa mnogo problema: učenici/e koji imaju problema sa čitanjem kao da uvijek dolaze iz te jedne škole; ima ta jedna porodica koju ništa ne interesira; uvijek ta jedna kolegica koja dovodi u pitanje sve što radimo; ta pedagogica koja uvijek nalazi grešku u našim metodama. Ti izvještaji. Taj zakon. Ta politika.

Nikada ne prestajte sa preispitivanjem stvari koje vam se dešavaju. Budite kritični, postavljajte teška pitanja i vjerujte instinktu. Ali učinite to na pozitivan način – dajte drugima priliku i počnite od pozitivne pretpostavke.

Dajte sebi priliku da naučite nove stvari

Sebi trebate darovati priliku za učenje. Ukoliko ste nastavnik/ca, vaše obrazovanje ne bi trebalo da prestane, ne samo zbog primjera učenicima/ama, nego i zbog vaše vlastite znatiželje i zaigranosti.

Možda ću otkriti nove načine podučavanja pismenosti. Možda će to biti mješavina sokratske metode, ili ću kombinirati metodu akvarijuma i slažem se/ne slažem se metodu. U svojoj ću učionici možda početi upotrebljavati novu tehnologiju, ili čak nove modele kao što su učenje na osnovu projekta (metoda u kojoj učenici/e aktivno istražuju stvarne probleme u društvu), sinhronizirano učenje ili samostalno učenje. Mogu izbaciti katedru iz učionice i prestati upotrebljavati papir, mobilne telefone i vratiti se na osnovno podučavanje.

Ali nikad neću prestati učiti. To je moj dar sebi samom.

Dajte učenicima/ama šansu da sami sebe iznenade

Želim pokloniti inspiraciju, ali ko to ne želi? Najbolji način da nekoga inspirišemo je da dizajniramo sistem koji će đacima dati priliku da rade stvari za koje nisu ni znali da su sposobni. Želim im darovati priliku da sami sebe iznenade tako što će koristiti vlastite vještine, kritičko razmišljanje, kreativnost ali i dublje razumijevanje bitnih ideja.

Dajte roditeljima šansu da učestvuju

Vrlo nam je lako kritizirati roditelje kako ne učestvuju dovoljno u školovanju svoje djece. Ko se, pobogu, još želi uključiti u takvo nešto? Obrazovanje je, pak, drugačije, jer ono dozvoljava roditeljima da značajno učestvuju u njemu. Ne radi se o ocjenama ili zadaći, nego o razumijevanju potrebe da se nešto razumije. Možda roditelji i neće učestvovati, ali im trebate pružiti priliku, jer je u prošlosti nisu imali.

Odredite drugačija mjerila uspjeha

Podučavanje koje danas imamo, a koje se odvija na adekvatan i mjerljiv načn, jednostavno je neizvodivo. Nema načina da se realizira. Nije moguće svako dijete dovesti do uspjeha u svakoj sferi života, i istovremeno udovoljiti njihovim potrebama koje imaju kao ljudska bića. Nije ih sve moguće navesti da budu svijesni svog punog potencijala niti da ga svi dosegnu. Ukoliko je to upravo vaš cilj, naići ćete tek na razočarenje. Izgorjet ćete u nastojanju da to ostvarite i shvatit ćete da lažete sami sebe.

Međutim, ukoliko usvojite drugačija mjerila u podučavanju, olakšat ćete sebi posao.

Ne budite prestrogi prema sebi

Sve što sam gore napisao podrazumijeva mnogo davanja, kompleksnost, međuzavisnost, prilike, rad i šanse da ne uspijemo. Zbog toga, prije svega, ovih praznika, dajte sebi oduška.

Dat ću sve od sebe. Dat ću šansu drugima. Naučit ću nove stvari, promovirati otkrivanje samog sebe, rad sa zajednicom i stvaranje novih mjerila uspjeha. A kad stvari krenu po zlu, zaboravit ću na neuspjeh. Neću biti prestrog prema sebi i nastavit ću da radim. Neću gubiti vjeru u ono što nosi sutrašnji dan.

Šta vi možete pružiti kao nastavnik/ca? Na koji način možete pružiti više? Davanje počinje kada sa drugima podijelimo svoje ideje.

Autor: Terry Heick

Prevela: Merima Dervišić

Originalni tekst: Teaching Is Giving: One Teacher's Gift List    

Foto: srcsartgallery.files.wordpress.com