Ekstrakt papaje, proteini bisera ili hemikalija čiji naziv jedva umijemo izgovoriti? Neki kažu: samo prirodno. Koga slušati? Nekada je možda najbolje slušati cijenu. Mnogi tvrde: ako ne znaš šta je dobro, gledaj šta je skupo. Sigurno da šampon sa dijamantnim prahom, od kojeg će nam kosa dijamantno sijati, ne može koštati kao onaj bez toga. Tako je? Da budem iskrena, šampon koji sadrži nezanemarivu količinu dijamantne prašine sigurno neće koštati desetak konvertibilnih maraka, već stotinjak, a takvih često i nema na našem tržištu. S druge stane, veoma je upitno dejstvo dijamanata na izgled i sastav naše dlake. Gotovo da i nema istraživanja koje bi potvrdilo i dokazalo takvo dejstvo. Za proteine bisera se vjeruje da djeluju blagotvorno na dlaku, ali ni za to nema čvrstog dokaza. Osim toga, ti proteini su najčešće u formi mljevenog sedefa sa unutrašnjosti ljušture školjke, ali naravno da riječ biser na reklami zvuči mnogo primamljivije.

Surova istina je da je formula za pretvorbu jednostavnog proizvoda za čišćenje kose u magični losion koji nas čini ljepšim, zdravijim i primjetnijim, zasnovana na samo dašku nauke i jako mnogo lukavog marketinga. Prije svega, šampon ne može nahraniti i oživjeti vašu kosu. Ne može iz prostog razloga jer naša kosa nije živa. Dlake su končaste izrasline većinom građene od nežive materije, 97% od toga su proteini, a 80% od tih proteina otpada na keratin koji, između ostalog, nalazimo i u noktima.

Pa šta onda rade šamponi? Njihov zadatak je jednostavan – čiste nam kosu. Sve što je za čišćenje kose potrebno jeste odstranjivanje tankog sloja uljane materije koja se naziva sebum. Sebum proizvode žlijezde lojnice kože tjemena i on služi da oblaže i štiti našu kosu. Nažalost, također privlači prljavštinu i ostatke od raznih proizvoda kojima tretiramo našu kosu, tako da ju moramo povremeno očistiti. Dakle, kako djeluje šampon? Šta nam znače svi oni komplikovani nazivi koje vidimo na poleđini bočice? Krenimo redom.

Na bočici šampona najčešće nalazimo sljedeće sastojke: Aqua (voda), Sodium laureth sulfate (glavni deterdžent), Disodium Cocoamphodiacetate (dodatni deterdžent), Dimethicone (organosilikon koji pomaže šamponu da klizi po dlaci; također zaglađuje vašu kosu), Glycol Distearate (zgušnjivač), Sodium chloride (so koja pomaže u povezivanju svih tvari u jednu cjelinu, djeluje i kao zgušnjivač), Cetyl Alcohol (šampon čini gušćim i mekšim, te pomaže uvezivanje ostalih sastojaka), Cocamidopropyl (još jedno sredstvo za pranje), Glycol Stereate (šamponu daje onaj privlačni, sjajni izgled), Polyquaternium (ima antistatička svojstva i pomaže vezivanje vode za dlaku, oblaže je prozračnim slojem), COCAMIDE MEA (čini šampon gušćim i stvara pjenu)...

Voda je uvijek na prvom mjestu na popisu sastojaka. Ona je univerzalni rastvarač, povezuje ostale sastojke u smjesi i odgovorna je za tečnu konzistenciju šampona. Na nju opada čak do 80% svih ukupnih sastojaka. Nakon nje slijede surfaktanti, odnosno deterdženti. Možemo zasigurno reći da su to najbitniji sastojci šampona, jer su upravo oni ti koji mu dozvoljavaju da izvrši svoju dužnost, oni su ti koji nam čiste kosu. Imaju veoma interesantno dejstvo, kojeg ćemo se posebno dotaći.

Jesam se nasapunjao

Surfaktanti,tenzidi ili, još jednostavnije rečeno - deterdženti - oni su ti koji čiste, stvaraju pjenu, snižavaju površinski napon vode u odnosu na zrak ili ostale sastojke i povećavaju njenu sposobnost kvašenja. Njihove molekule su dugolančane i na jednom kraju su takve da privlače vodu i taj kraj nazivamo hidrofilnim, a na drugom odbijaju vodu, ali pokazuju afinitet za masne tvari i njega onda nazivamo hidrofobnim. Čišćenje u principu ide ovako: hidrofobni dio se veže za masni sloj našeg prirodnog sebuma, a hidrofilni za vodu, tako se sebum uspije saprati vodom, a sa njim i prljavština te je kosa čista.

Pjena koju stvaraju nije ništa drugo do gas u disperziji, u ovom slučaju zrak u tečnosti. Kada pažljivo pogledamo pjenu vidimo da se sastoji od mjehurića zraka okruženih tankim slojem vode. To je postignuto tako što je snižen površinski napon tečnosti (u našem slučaju vode) u odnosu na zrak. Začudit će vas da ne postoji stvarna veza sa sposobnošću deterdženta da čisti i one da stvara pjenu. Zaista se mogu proizvesti šamponi koji dobro čiste, ali ne pjene mnogo, ali takvi se dobro ne prodaju. To je već stvar psihologije. Nekako je u našim mozgovima količina pjene direktno proporcionalna čistoći. Zbog toga su u većini šampona surfaktanti koji jako pjene, iako nedovoljno njeguju našu kosu ili je čak isušuju i nadražuju oči i kožu.

U šetnji drogerijom primijetila sam da preko 90% nama dostupnih šampona kao deterdžente koristi natrijev lauret sulfat ili natrijev lauril sulfat. S obzirom da imam kovrdžavu kosu, ja lično te izbjegavam. Zašto? Za sjaj naše kose  najvećim dijelom je odgovorna prirodna masnoća sa našeg tjemena (da, ponovo se radi o onom sebumu). Znamo da postoje ljudi koji imaju masnu kosu, kao i oni kojima je kosa suha. Kovrdžava kosa je najčešće u drugoj kategoriji. Naime, kod prave kose je put masnoće ka vrhu dlake također prav, dok je kod kovrdžave neravan što utječe na ravnomjernu raspoređenost masnoće dlakom. Što je dlaka više uvijena, to je manja vjerovatnoća da će ista količina masnoće proći njenom cijelom dužinom i zato se kovrdžava kosa ne sjaji tako jako kao ravna. Upotrebom jakih deterdženata, kakvi su pomenuti sulfati, sapiramo i te minimalne količine masnoće koji dopru do donjih dijelova naše kose. No, izbjeći ih nije tako jednostavno kako zvuči.

Šamponi sa alternativnim deterdžentima koji ne pjene mnogo i blagi su za oči i kožu, zaista su izuzetno rijetki. Neki frizeri ih prodaju po izrazito visokim cijenama, a ja sam odlučila pronaći jeftiniju alternativu. Vodeći se logikom da nam u pojedinim reklamama obećavaju pranje kose bez suza, našla sam se u odjelu za dječiju kozmetiku, očekujući da ću tu naći što tražim. I jesam, ali sam ostala razočarana jer su u 60% šampona za bebe (šest od deset) surfaktanti opet bili natrijev lauret sulfat ili natrijev lauril sulfat.To su jaki deterdženti, efektivno otklanjaju masnoću i čine kosu lepršavom, ali ju i dosta isušuju, te mogu izazvati peckanje u očima, a rjeđe i iritacije kože. Toliko o reklamiranju pranja bez suza. Svijetla tačka: sva četiri su bila vrlo razumne cijene.

Alternativna nastava: deterdženti i površinski napon

Nakon što smo sažvakali teoriju, poželjno je preći na interesantniji dio, a to je onaj praktični. Dejstvo šampona, sapuna i  deterdženata dosta je lako demonstrirati uz pomoć netopivog pudera kakav je talk (koji je glavni sastojak većine baby pudera), koji pospemo po površini vode. Nakon dodavanja kapi deterdženta ili šampona, možemo posmatrati promjenu površinskog napona vode. Eksperiment možemo ponoviti i sa drugim prašcima ili plutajućom iglom, te uporediti efekte. Učenici se mogu podijeliti i u grupe, a svaka grupa bi onda radila drugačiji eksperiment i međusobno upoređivala rezultate. Svaki od eksperimenata ne traje duže od dva minuta, tako da se da inkorporirati i u nastavu. Pribor koji nam je potreban je lako nabaviti, tako da za izvođenje eksperimenta nije potreban čak ni laboratorij; svako bi ga, uz malo spretnosti i organizovanosti, mogao provesti i u svome domu.

Potrebne hemikalije i posuđe:

-       Talk puder, u solnici ili sličnoj ambalaži sa izbušenim čepom

-       Druge vrste prašaka (prah spora crvotočine, ugljeni prah ili neki škrob)

-       Tečni deterdžent ili šampon u odgovarajućoj ambalaži sa kapaljkom

-       Destilovana voda

-       Laboratorijska čaša volumena 250 ml (ili neka slična posuda)

-       Stakleni štapić za miješanje

-       Čista šiveća igla

Postupak:

1. Čašu dopola napunimo destilovanom vodom
2. Po površini lagano pospemo tanak sloj pudera
3. U sredini dodamo kap deterdženta i posmatramo šta se događa. Ostaje li puder na površini ili potone?
4. Dobro operemo čašu i po želji ponovimo postupak sa drugim prašcima. Uporedimo rezultate. (U slučaju da nemamo vremena za ponavljanje eksperimenta, sve mogu raditi različite grupe učenika.)
5. Posebna grupa može raditi eksperiment sa iglom, koju će staviti u čašu sa vodom tako da ona pluta na površini, a na drugom mjestu će kanuti deterdžent, što dalje od igle. Šta se događa na početku, a šta kada štapićem promiješamo kap deterdženta?

Prije svega je potrebno objasniti da između molekula vode (ili bilo koje tečnosti) postoji privlačna sila koja ih drži zajedno. Površinski napon se javlja zato što je to privlačenje jače nego privlačenje molekula vode i molekula nekog susjednog medijuma (naprimjer zraka). Kada se objekt nađe na površini vode, on ima tendenciju da razdvaja njene molekule. Ako je težina objekta nedovoljna da se suprotstavi privlačnim međumolekularnim silama koje su prisutne na površini, objekt neće proći kroz površinski sloj, odnosno neće potonuti. Ako pažljivo pogledamo sloj ispod plutajuće igle u našem eksperimentu, vidjet ćemo da se površinski sloj vode blago udubio pod dejstvom težine igle, jer površinski napon uzrokuje da se taj sloj ponaša kao tanka i zategnuta, elastična membrana.

Kao što sam spomenula na početku teksta, molekule većine deterdženata, sapuna i šampona u svojoj građi imaju hidrofobni rep (odbija vodu), koji je građen od dugolančanih ugljikovodika, i hidrofilnu glavu (privlači vodu) sa naelektrisanim krajem (najčešće je negativno naelektrisan – anionski kraj, dakle). Dugolančani ugljikovodici se ne slažu dobro sa vodom te oni bivaju istisnuti ka dodirnoj površini vode i zraka, ili vode i zidova čaše. Ovakve molekule djeluju na vodu tako što poprilično umanje dejstvo sila između površinskih molekula, što dovodi i do smanjenja površinskog napona.

Dodavanjem kapi deterdženta sloju pudera na površini, prvo će se desiti to da se puder velikom brzinom povlači prema rubovima, jer molekule deterdženta stvaraju sopstveni površinski sloj sa nižim površinskim naponom od onog kojeg ima voda. Kako se deterdžent postepeno miješa sa vodom, tako puder počinje tonuti. Isto će se desiti i sa iglom koja će onda, pod dejstvom svoje težine, moći proći površinski sloj i lijepo potonuti. Napomena: ako smo koristili prah spora crvotočine, koji ima manju gustoću od vode, vidjet ćemo da je on samo ostao na rubovima.

Pristup (dez)informacijama

Nerijetko padamo na bajkovita obećanja o čarobnom dejstvu raznih egzotičnih novootkrivenih sastojaka u potrazi za idealnim šamponom, što za svrhu ima samo veći profit kompanija. Zaista su rijetko ta nova otkrića toliko revolucionarna da vrijede prelaska na skuplju alternativu. Tako često slušamo o čudotvornom dejstvu hijaluronske kiseline, jednom prilikom čak i uz naučno objašnjenje da ona spermatozoidu daje mogućnost prodora u jajnu ćeliju i, logično, tako prodire i u dlaku. Hijaluronska kiselina je normalno prisutna u potkožnom tkivu i u zglobovima kao lubrikans (vrši podmazivanje). Ima dobro hidratantno dejstvo, ali ova priča o prodiranju je totalna glupost.

U novije dodatke spadaju i alfa hidroksi kiseline (AHA). Njih u prirodi nalazimo u voću i zaista pomažu osobama koje pate od suhog tjemena, uslijed peruti, psorijaze ili ekcema. Također mogu pomoći u sprečavanju isušivanje kose. Ipak, opravdava li njihovo pozitivno dejstvo lažni marketing, jer ih često promovišu kao dio prirodnog ekstrakta voća, poput manga i papaje? One jesu prisutne u ekstraktima ovog voća, ali u nedovoljnim količinama da bi izazvale potreban efekat. Jedino što rade ti ekstrakti jeste da doprinose prijatnoj aromi šampona. Slično je i sa sastojcima poput timjana, ulja jojbe,vitamina E ili čak ekstrakta placente. Sve je to marketinški efektivno, ali i ne baš toliko po zdravlje naše kose.

Što se tiče bezbjednosti, šamponi su zaista među najbezbjednijim proizvodima koje svakodnevno koristimo. No, surfanjem internetom to se nikada ne bi pomislilo. Razni medijski članci prepuni su horor priča o kancerogenom dejstvu, te nam se u tim istim člancima nude alternative čije je dejstvo zasnovano na lažnim tvrdnjama i apsolutnom nedostatku naučnih dokaza. Sve je to proizvod medijskog senzacionalizma i puke neinformisanosti većine novinara.

Svakodnevno smo bombardovani nebitnim i bespotrebnim informacijama vezanim za šampone. Dodaju se mnogi sastojci bez kojih bi se moglo. Na kraju se sve većinom svede na lične preferencije po pitanju mirisa, boje, izgleda i konzistencije i naravno, ono najbitnije od svega, sviđa li nam se kako nas pere. Ostali sastojci, nasreću ili nažalost, ne igraju veliku ulogu u efikasnosti šampona kada je u pitanju izvršenje njegovog glavnog zadatka, a to je čišćenje.

Zaboravite reklame, nema efekta ta voćna salata u vašem šamponu. Uštedite novac koji biste dali samo zbog nabrojanih vitamina, radije ih unesite u organizam pravilnom prehranom ili tabletama i ne obazirite se na cijenu, već nađite proizvod koji vam se dopada i koji osjetite da vam odgovara. Nema veze što Melisa iz razreda uporno preporučuje neki skupi, ako vama taj koji koristite odgovara, njega se i držite. Nije sramota što košta manje od cenera.