PAŽNJA PAŽNJA! ŽUŽI SE... zaljubila... Ovo su simptomi: drhtavica, glad, iznenadne promjene raspoloženja, grozan osjećaj u stomaku, uprkos priglavcima ledene noge, fatalno boli me briga za školu, depresija, sreća, ruke konstantno hladne i često drhte. A rano je za Parkinsa...
&
Pričala sam sa jednom djevojčicom iz devetog razreda. Već se sprema za veliku ekskurziju i maturu. Osjećala sam se starije, a kada sam joj rekla Heeeeh, kada smo mi to radiliiii, u glavi sam si izgledala kao starica koja priča unuci o događajima iz mladosti. Definitivno sam pretjerala.
&
Žohar mi je pokazivao maskicu od telefona. Ja sam je pomirisala i rekla da mi je odličan miris. Guma, možda plastelin... Predobro. Sigurno je napravljeno u Fukushimi... Nema šanse da je zdravo ako dobro miriši.
&
Čovjek dnevno proizvede do 1l pljuvačke. Baš me zanima da li oni što iz čista mira pljunu na cestu nekako proizvedu više.
&
Bila sam kod drugarice u gostima. Ona ima stariju sestru. Lijepo su me ugostili i uz ručak su mi pričali o tome kako je moja prijateljica žoharka super, kakve rezultate je postigla, kako je već u prvom razredu srednje odlična učenica. Starija sestra šuti i smješka se. Roditelji jednako o tome kako su njihove kćerke potpuna suprotnost. Uvijek su ih upisivali na iste aktivnosti, ali mala je uvijek bila bolja. Glasna, vesela, komunikativna... Čak i kada su veliku poslali u predškolsku, mala je jednom otišla s njom i sprijateljila se sa više ljudi od velike. Mala oduvijek i bolje uči. Mala ima super prijatelje. Maloj je oduvijek dobro išao sport...
Zaključak: Ako nisi glasan, nema te ni u porodici, a kamoli negdje drugo.
&
Čas likovnog, sve završili, dobili petnaest minuta odmora. Do mene sjedi žohar i u flašicu vode ubacuje krede i mućka. Smijem se i kažem mu da to popije, pa mu možda bude mekši glas.
- Čuj to? Je l stvarno??
- Haha ne znam, znaš da je tako onaj vuk pojeo kredu i imao mekan glas. Bajka, vuk i sedam jarića?
- Nisam ti ja to čito, ne čitam ja knjige... Zadnje što sam pročito...
Izgleda da ne znam koristiti sarkazam. Jer kada god nešto tako kažem, niko ga ne primijeti...
&
Mama je sve odmah shvatila. Stalno sam rumena, što je čista suprotnost mom normalnom stanju: blijeda kao krpa (i sad sam krpa, ali crvena, naprimjer). Mami sam ga opisala u nekih pet minuta i ona se smijala tome. Meni nije smiješno. Ja sam mogla plakati od muke. Tatu nisam bila ni primijetila, dok nije rekao Moram zapalit'.
&
Spremila nam nena naša za užinu paaaprikaša! Dobro, tepsiju pite i flašu kiselog mlijeka. Mlakog. Domaćeg. Bila sam kod nene na ručku i iskreno, ne znam što joj ne idem češće. Koja hrana! Master Chef od sada zovem Nena Chef!
&
Jučer sam zvala žoharku da izađemo prošetati. Rekla je da ima nekog važnog posla kod kuće. Kada sam nešto kasnije ušla na Facebook, moje srce je bilo slomljeno: Žoharkin status: Ni Hurem više nije kao što je nekad bila; watching Sulejman the Megnificent.
Hurem više ne podmeće spletke u haremu. Sada uništava prijateljstva u 21. stoljeću.
&
U gradskom pozorištu se prikazivala predstava samo za gimnazijalce. Glume mladi ljudi, predstava je poučna, komedija.. Profesori su nas čitavu sedmicu napadali sa Glume vaše kolege! To su samo dvije marke! Otiđite gledati predstavu!
Na predstavi nas je bilo dvadesetak. Pozorište je bilo toliko puno da mi je bilo hladno i da sam u trenucima osjećala propuh.
Prazna sala, a nešto imam osjećaj da nema gimnazijalca koji od roditelja nije tražio dvije markice za predstavu.
&
Nisi cool ako na Facebooku nemaš poznatu fotku iz kupatila, fotku u ogledalu tako da svi vide koji telefon imaš ili fotku ispred kafića/diskoteke/s ceste.
Tu se umiješala još jedna poznata destinacija koju coolklinci furaju. Sarajevo City Center. Ko god se provozao do Sarajeva ima sliku u SCC-u. Vidjela sam fotografiju na kojoj su SCC i Alcatraz jedan do drugog. Isto!
Zatvori iz filmova. Momak/djevojka osuđenik, slika se tako da se vidi zatvor iza njega, samo što je taj zatvor sada napucan, a i zatvorenik u nekakvoj čudnoj pozi, očito sretan...
Izgleda da arhitektima ponestaje ideja...
&
Da žoharima date deset godina odmora, oni vam neće početi učiti do dan (oni bolji dva) prije škole.
Prvi dan odmora: Niko ne uči tada! Zaslužujem odmor.
Drugi dan: Neka ova knjiga bude pored mene, iako je neću ni pogledati. Možda se nešto primi.
Treći dan: Ojmajkomila prekosutra idem u školu. Gdje je matematika? Joj, ne mogu sada. Čekaj, ako mi matematika ostane na četvorki, a geografiju dignem na pet... Samo zamijenim dvije ocijene. Da. Učit ću geografiju. (Petnaest minuta poslije: Mama, sad me Beba zvala da izađemo prošetati. Odoh. Ćao!)
Posljednji, četvrti dan: buđenje i sjećanje sna u kojem sam dobila jedan iz matematike pa mi je ona četvorka pala na tricu. Ne, dobro sam. Idem prvo pospremiti sobu, treba obrisati prašinu. Hej mama, hoćeš da peglam? – U tome prođe pola dana i tek ona sjedam i naučim dvije lekcije iz geografije. Imam još tri, a pošto će me profesor sutra pitati... Trebao mi je još saaamo jeeedan daaan!
