&
Toliko je stvari koje me zbunjuju. Naprimjer, zašto se proizvode maramice i tariguzi (moj drug tako zove toalet papir) sa mirisom nekih lijepih biljaka ili MEDENJAKA! Neki dan mi je žoharka dala maramicu i ja sam ispuhala nos, nakon čega sam imala osjećaj da sam ušmrkala teglu meda.
&
Nervira me kad nas profesori pitaju za mišljenje i onda ne slušaju dok govorimo. Ne zanima ih na kome svijet ostaje? Ne znam je li gore to, ili kad nas saslušaju i opet ništa ne bude od toga.
Mi naprimjer mislimo da treba organizovati neki matine ili prodavanje hrane, i tim novcem kupiti nešto za školu, ili pomoći koga treba. Lik klima glavom i onda zaključi da to nije dobra ideja. Prvo, ministarstvo misli da se tako remeti red u školi, a drugo, ko će se zezati oko toga…
&
Mislim da u školama moraju raditi samo oni kojima rad s djecom pruža zadovoljstvo.
Meni predaje nekoliko ljudi koji uopšte nisu pedagozi; na primjer, inženjer informatike, koji je radio sa brojevima u nekoj firmi, nama danas predaje matematiku. Više mu je stalo do brojeva nego do učenika. A ima i takvih koji nas nazivaju debilima i lupaju dnevnikom po stolu.
- Ja vam dam prst, vi hoćete cijelu ruku!
- Da. Hoćemo da nas pitate kada smo spremni! Hoćemo da se ne bojimo na vašem času! Hoćemo da imamo zdravu komunikaciju!
(Jedan razgovor profesora i mene u mojoj glavi.)
&
Jeste li znali šta uopšte riječ pedagog predstavlja? Ta riječ je nastala iz grčke riječi paidagogos. Paidagogos je bio rob koji je dijete svog gospodara vodio od kuće do škole, u igri i šetnji.
Knjige? Rasporedi? Plan časova? Gdje su nestale igra i šetnja? Danas su profesori izgleda samo robovi. Slušaju naređenja direktora, direktor savjetnika, savjetnik ministarstvo, ministarstvo vanzemaljce... Nije lako prepoznati profesora izvan škole: ponaša se normalno, neusiljeno, smije se, drugi čovjek.
&
Geografija, čas ponavljanja. Odlično, samo druga knjiga. Profesor nas je oslobodio i neće nas pitati gradivo iz prve. Za ovaj krug, samo stotinu dvadeset tri stranice, bez sadržaja.
Profesor geografije: Koga ćemo danas pitati? Eh, hajde broooooj 11. Ko je to?
Neki žohar: Žuži! Žuži! Jeees hahah
Neka žoharka: Palo mi je srce s kamena!
Ko nema sreće u ljubavi, igrama, nema sreće ni u školi. Dobro, nisam izašla potpuno nespremna. Učila sam cijelu proteklu sedmicu. Samo nisam znala kako se detaljno dijele jezera i šta je nivalna retenzija.
- E Žuži, odlično, još jedno pitanje za pet. Šta je nivalna retenzija?
- Je li stvarno profesore?
- Je li to ne znaš? Heee! Koja sam ja lija! Hajde drugo pitanje. Kako se dijele jezera?
- Može li četiri?
&
Raspoloženje: nikakvo. Kriv je snijeg, inače krupna padavina koja nastaje pri procesu sublimacije. U petak sam došla kući i rekla da ću učiti u subotu, jer zaslužujem odmor. U subotu je padala kiša i svjetlost nije bila dobra, pa sam učenje ostavila za nedjelju. U nedjelju sam se naspavala i onda shvatila da nisam ništa uradila. Peticu za dremku.
&
Opet sam fascinirana internetom.
Nečiji status: Zašto je petak tako daleko od ponedjeljka, a ponedjeljak tako blizu petku?
&
Praznici, oni dani u mjesecu, kada svi svima gledaju kroz prste. Internet je pun čestitki i novih slika sa porodicom/prijateljima/momkom/cukom/ribicom... Kod jedne žoharke slika sa svinjom, kod druge s janjetom na ražnju.
A da se ja uslikam s piletom? Spali smo na to da se svrstavamo u skupine po tome ko šta jede i kako se zove. A praznici služe tome da to slučajno ne zaboravimo.
Pročitajte i:
