Osamdeset devet posto ispitanika naše ankete (276 njih, od ukupno 310 učenika/ica i studenata/ica iz cijele BiH, Hrvatske i Srbije) tokom školovanja je prepisivalo. Od toga 86% rijetko, 12% skoro sve, a 2% sve prepisuje. 54% prepisuje jer je gradivo koje moraju spremiti dosadno i beskorisno, 11% jer im je mrsko učiti, a 35% ispitanika razlog za prepisivanje smatra nebitnim. 62% nije nikada uhvaćeno u prepisivanju, a samo 6% uhvaćenih je ozbiljnije kažnjeno. Rezultati sprovedene ankete, prema kojoj 52% ispitanih prepisivanje smatra prekršajem, ali ih isto toliko – 52% – neugodan osjećaj kada budu uhvaćeni brzo prođe, naveli su nas da istražimo savremene metode prepisivanja.

Kec u rukavu nije više znanje...

Kada je riječ o tehnikama prepisivanja: 59% naših ispitanika koristi se đonićima/šalabahterima/puškicama, 37% tzv. „timskim radom“ tj. gledanjem u rad do sebe, a 4% njih koristi bubicu. Također, donosimo vam i drugačije tehnike kao i iskustva dosadašnjih prepisivača/ica koji, svakako, nisu osamljeni primjeri savremene obrazovne prakse. Zanimljiv je podatak da iako 89% ispitanih prepisuje, da sutra budu nastavnici/ice, njih 73% ne bi dozvolilo učenicima/ama da prepisuju.

Za i protiv bubice!

Razvojem tehnologije u učionice i amfiteatre očito nisu ušli samo slajdovi prezentacija, već i cijele knjige/skripte/ispitni materijali u pdf formatu na smartfonima, posebne olovke, dodatna oprema, poseban dres kod. Popratna oprema - digitroni, šalovi, rukavice, olovke, flašice vode - dolazi u obzir samo pođonjena. Jedan od najučestalijih načina prepisivanja je bubica. Izajmite opremu i dogovorite pomagača. Ili, preciznije, dobro sakrijete bubicu u uho, spojite je preko blututa na mobitel i preko mobitela zovete pomagača. Tako to izgleda na papiru, a u praksi..

„Prvi put sam odlučila da koristim bubicu na kolokviju. Imala sam dosta gradiva da spremim i jednostavno nisam stizala sve. Pojavila se priča među studentima da će profesorica ponoviti isti test kao na prethodnom roku. Zamolila sam momka da mi diktira odgovore s testa koji je već bio. Profesorica nije ponovila isti test, ali je bilo dosta istih pitanja. Međutim, on je čitao prebrzo, zatim naručivao da jede - kao da ja imam svo vrijeme ovog svijeta, da bi na kraju proslijedio materijal djevojci koja je također koristila bubicu i rekao joj da čita dalje. Djevojka koja je, dakle, koristila bubicu i znala na kojem to principu funkcioniše dalje mi je čitala samo pitanja. I to tako da pročita redni broj pitanja i pitanje i ide dalje. Tako da od bubice i sve te tehnologije nisam imala neke koristi.“ – iskrena je naša prva sagovornica.

„Ispit koji sam odlučila da prepisujem pomoću bubice bio je uslovni za petu godinu. Već sam jednom obnovila godinu, bila sam pod nekim drugim pritiskom i jednostavno sam odlučila da pokušam. Naučila sam jedan dio ispita, a dosta obimniji odlučila da prepišem pomoću bubice. Na to su me i kolege nagovarale. Kolegica je bila ta koja mi je trebala da čita odgovore. Dogovorile smo se da se nakašljem kad ona pročita oblast koja mi je mogla da dođe na ispitu. Inače, ja samo šutim. Imali smo, dakle, desetak oblast od kojih sam ja naučila devet. Trebala sam da prepišem pomoću bubice samo jednu. Trebala sam se samo nakašljati kada bi mi ona pročitala tu oblast. Prvo mi na ruku nije išao nikako prostor gdje se održavao ispit. Bio je to najmanji amfitetar na našem fakultetu i sjedili smo bukvalno jedni do drugih. Zatim nisam imala signala. Čim sam ušla kolegica je odmah krenula da diktira kako ne bismo dangubile. Ja je pola nisam čula jer nisam mogla odmah da uhvatim signal. Na kraju sam signal uhvatila u nimalo ugodnoj pozi u kojoj sam slušala drugu oblast koja meni nije bila na ispitu. Konačno je završila s tom oblašću i pročitala drugu koju također nisam imala, ali se u tom trenutku neki momak nakašljao, te je ona krenula da čita i tu drugu oblast koju nisam imala na testu. Počela je da me hvata nervoza. Vremena je bilo sve manje. To mi je bio uslovni predmet. Ona je uporno čitala oblasti koje ja nisam imala na testu. Nisam nikako mogla da joj dam do znanja da ne čita to ili da krene dalje jer su oko mene hodala dva asistenta. Nakon odslušane dvije oblasti koje nisam uopće imala na ispitu, bukne mi baterija na bubici i krene da pišti proizvodeći najiritantniji zvuk koji se može zamisliti. Ja, naravno, nisam mogla da napustim ispit jer je ostalo još nekih dvadesetak minuta. Pokušavala sam da pišem ono čega sam se sjećala s tim groznim zvukom u uhu.

Kako bubicom popraviti prosjek?

Također, razgovarali smo i s momkom koji je u studentskim danima zarađivao od iznajmljivanja opreme za prepisivanje. „Jednostavno, morao sam nekako da se snađem. Krenulo je tako što sam drugu nalazio mušterije za iznajmljivanje opreme. Onda sam, nakon nekog vremena, odlučio da pokrenem vlastiti biznis“, započinje kroz šalu razgovor s nama nekadašnji student Univerziteta u Sarajevu. „Najčešće mušterije su studenti Pravnog, Ekonomskog i Fakulteta političkih nauka. Mnogo je lakše prepisati, logično, u prostoriji s 300 ljudi, nego s trideset. Mada se prepisuje i na usmenom kada ste 'jedan na jedan' s ispitivačem. U toku rokova znao sam imati i po 30 iznajmljivanja po danu.“ Ističe nam kako je tehnika stalno napredovala. „Imao sam uvijek najsavremeniju opremu. U početku su to bile slušalice i blututu uređaj da bih kasnije imao i olovku kojom pređete test i ona automatski memorira pitanja i šalje ih osobi koja će vam odgovore izdiktirat iz unaprijed pripremljenog materijala. Cijena se također vremenom mijenjala. U početku je bila oko 80 KM da bi, kako su i drugi počeli da iznajmljuju, bivala sve manja. Danas, recimo, možete opremu za prepisivanje iznajmiti i za 20 KM. „Opremu su iznajmljivali često i najbolji studenti kako bi popravili prosjek, recimo. Njima je bilo najlakše prepisati jer niko ne bi sumnjao u njih“ – iskren je na kraju našeg razgovora ovaj student.   

U razgovoru s dosta uspješnijim prepisivačem pomoću bubice saznali smo da su fakulteti poput Ekonomskog ili Pravnog nastojali svim silama da stanu ukraj ovoj praksi. Na Ekonomskom su uvodili ometivače signala kako se studenti ne bi mogli spojiti ni s kim preko telefona. Također su na Farmaceutskom fakultetu davali na ispitu posebne olovke, zahtijevali da ostavite mobitele i stvari u jednoj prostoriji a ispit radite u drugoj. Čak su znali i prije ispita pregledati uši. „Morali smo da podignemo kosu i asistenti su nam zavirivali bukvalno u uši da vide da li imamo tu skrivenu bubicu.“, ističe nam studentica. Mada, i pored svega opet su studenti iznalazili načine da prepišu. Nosili su po dva telefona ili tamo gdje bi bili uvedeni ometivači signala obljepljivali bi se toki-voki telefonima i na taj način pokušavali da prepišu. „Izgleda da je sve lakše osim naučiti“, zaključuje naš razgovor jedan od sagovornika.

Nije rijetka tehnika varanja da za vas, jednostavno, izađe druga osoba. Ova je pojava česta, recimo, na općim predmetima. Općem stranom ili maternjem jeziku ili predmetima koje pohađaju veće grupe, pa profesori i asistenti ne mogu da upamte svako lice. „Ja sam izašla za kolegu na ispit na Fakultetu političkih nauka. Nije mogao dugo da položi Bosanski jezik. Jednostavno sam se pojavila na ispitu. Pokazala sam svoju ličnu rekavši da mi je indeks na upisu ocjene. Poslije sam samo dopisala njegove ime i predala rad. Drug je tako položio ispit bez ikakvih problema.“

Također, nije rijetka pojava varanja na ispitima - nimalo kolegijalna - da kolegica ili kolega iza vas jednostavno uzme vaš rad i potpiše sebe umjesto vas. „To nam se desilo nedavno na ispitu. Nismo vjerovali da je kolegica bila u stanju da tako zakine nekog da bi sebe izvukla. Profesorica ju je uhvatila i suspendovala. Ona je to isto pokušala i na drugom ispitu drugom kolegi.“

Kako najlakše prepisati?

Zamolili smo naše ispitanike/ice da podijele s nama neka zanimljiva prepisivačka iskustva, kao i da nam otkriju način na koji se najlakše prepiše. Odgovor na drugo pitanje uglavnom je bio sadržan u riječima „da nisu ludi javno dijeliti svoje vještine prepisivanja.“ Ipak, u nastavku donosim neka zanimljiva iskustva, kao i pokušaje, te drugačije tehnike prepisivanja.

„Razrednik, nastavnik tehničkog, me uhvatio kako prepisujem, ali mi nije mogao smanjiti vladanje jer sam bila predsjednica razreda.“

„Htio sam još reći da bih, kao nastavnik, uvijek kažnjavao prepisivanje, ali bih se uvijek trudio da za to nema potrebe.“

„Prijateljici su jednom svi papiri s kojih je prepisivala pali na pod ravno ispred profesora. I nije ju kaznio za prepisivanje. Bilo je to u srednjoj školi.“

„Na predmetima kod profesora koji nam pruže adekvatno predavanje i prenesu znanje nikada mi nije teško učiti. Ali kod profesora koji su površni i koji zahtijevaju da se na ispitu doslovno pišu rečenice iz knjige ne postoji drugi način za položiti osim prepisivanja. Tada mi prepisivanje pruža posebnu satisfakciju, a inače bih imala grižnju savjesti ukoliko bih prepisivala.“

„Mnoštvo je zanimljivih, ali izdvojit' ću neka TOP iskustva. U srednjoj školi, fizika, jedan od najmržih predmeta, kod profesora koji je važio za najstrožije, prepisivala sam sa „puškice“. Profesor je sjedio za katedrom i nakon što je naglo ustao nisam znala gdje ću s tim i stavim u usta, bukvalno, nakon par minuta je ponovo sjeo, ali nisam mogla nastaviti jer se sva tinta razmazala. Zatim, naredna pismena provjera, pismena zadaća iz bosanskog, osvrt na neko književno djelo. S obzirom da nisam voljela čitati zadanu lektiru, kolega ispred mi je napisao par rečenica i profesorica je vidjela da mi daje papir i tražila da joj predam, naravno. Pravila sam se luda i nisam dala, počela je da me „ganja“ po kabinetu, no nisam popuštala, pokupila sam neki „lijevi“ papir s klupe i isti taj bacila u korpu, a svoj „pravi“ stavila u čizmu. Profesorica je počela da traži papirić, ali pošto je korpa bila prepuna papira nije našla odgovarajući i onda je ostatak časa stojala pored mene kako ne bih prepisala. Ona nije dobila to što je tražila, a ja sam dobila „keca“. Ostala prepisivanja su prošla s manje muke i na jednostavnije načine. Svoju naviku sam naravno nastavila i na fakultetu, ali prethodno i naučim, pa su „puškice“ više za „ne daj Bože“.

„Ovo malo iskustva je tragično, najiskrenije preporučuje da se navikavamo na učenje, a da prepisivanje izbacimo iz opusa naših vještina, odnosno mana.“

„Razlog zašto ispunjavam anketu, jeste da sam upravo zatekla cimerku kako momku diktira Drugi svjetski rat, momak je na masteru na političkim naukama, a još žalosnije je što je momak na prvom ciklusu završio historiju. Prepisuje se na razne načine, ali se bar mogu spriječiti bubice i uvesti zaštita. Djevojka koja je poznata po korištenju bubica je upravo dobila posao asistenta.

„Ništa zanimljivo, sve stručno odrađeno. To je ozbiljna djelatnost.“

„Možda je zanimljivo da nikad nisam bila uhvaćena kako prepisujem, ali sam bila dva puta uhvaćena u srednjoj školi kako puštam druge da prepišu od mene i jednom sam zajedno sa prepisivačem dobila jedan, iako je rad zaslužio pet prema profesoricinim riječima. Ali nisam se bunila, znala sam da sam prekršila pravila i prihvatila sam posljedicu.“

„Zanimljivo je kada vam se izgužvaju puškice, i onda, ne samo da ne vidite da pročitate, nego i ne znate šta da radite s njima.“

„Ostavila sam puškice u radu i predala takav rad! Ali profesor je znao da sam gradivo savladala, pa se samo slatko nasmejao i dao mi 4 iz pismenog.“

„Jednom sam spremao đonove na koka koli. Napravio sam đoniće identične naljepnici na koli. Radio sam to tri sata da na kraju nisam ni morao da prepisujem, ali sam držao flašicu na stolu i nije me niko provalio."

Možda je najdalje u svome prepisivačkom podvigu otišao 23-godišnji Karlovčanin Nikola Šejatović koji je svoje prepisivačke sklonosti usmjerio prema kreativnom proizvodu  - pametnom satu za prepisivanje. (Za kraj bih objavio video gdje je predstavljen ovaj sat.)