Redakciji portala Školegijum, magazina za pravedno obrazovanje, 24. oktobra 2023. godine povodom članka Mentor na mrtvoj straži Rubine Čengić obratio se rektor Internacionalnog univerziteta Travnik u Travniku, prof. dr. sc. Rajko Kasagić, zahtjevom za “demanti“. U dopisu prije svega stoji da “Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku nije mjesto gdje ćete rješavati privatne razmjerice sa svršenim studentima. (ili poslovnim neistomišljenicima)“.
Internacionalni univerzitet Travnik: Demant
Umjesto da u dopisu navede iskaze koji nisu tačni i zauzvrat iznese tačne koje bismo kao takve prihvatili, objavili i izvinili se zbog greški, rektor komentariše i tumači okolnosti pod kojima je naš članak nastao, iako u njima nije učestvovao i nije im bio očevidac.
Odmah na početku sa činjenica navedenih u članku prelazi na motive autorice, pokušavajući tim trikom skrenuti pažnju s glavne stvari u članku: netransparentnosti u radu institucije kojoj je na čelu. Članak Rubine Čengić nije nikakav lični obračun nego novinarsko istraživanje u javnom interesu. Doktorske disertacije kao i sve procedure vezane za njih ne mogu biti interni dokumenti, a pravo da ih čitaju imaju svi koji vjeruju da će u njima naći nešto korisno. Umjesto da se bavi onim što ne može znati, a pogotovo dokazati – motivima autorice – rektor bi i sebi i univerzitetu koji brani učinio mnogo veću uslugu da je disertaciju i izvještaj komisije stavio javnosti na uvid. Web-stranice, između ostalog, i tome služe. Ako nema šta da krije i čega da se stidi, ili nekoga da štiti, još uvijek to može učiniti.
Također sada ima priliku, kad se već uključio u priču, objasniti javnosti zašto Nacionalna i univerzitetska biblioteka nema primjerke disertacija odbranjenih na IUT-u. U svom pismu rektor kaže: “Prema Zakonu o visokom obrazovanju Srednjobosanskog kantona (“Sl. novine Srednjobosanskog kantona, br. 4/2013) Univerzitet nije obavezan da dostavlja primjerke disertacije u Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Sarajevu, niti u druge baze“. Rektor, ili onaj ko ga savjetuje, morao bi znati da se ta obaveza nalazi na drugom mjestu – u Zakonu o bibliotečkoj djelatnosti (Sl. list RBiH, br. 37 / 95 i Službene novine Federacije BiH, broj 37/95), gdje stoji: “Radi očuvanja svih štampanih materijala kao kulturnih vrijednosti i omogućavanja njihovog proučavanja i korišćenja, svako pravno i fizičko lice koje se bavi štampanjem i umnožavanjem štampanog materijala, dužno je Biblioteci BiH besplatno i o svom trošku dostaviti 10 primjeraka od svakog štampanog materijala.“ (Izvor: https://nub.ba/usluge-za-izdavace/obavezni-primjerak)
Šta je razlog da univerzitet svoje disertacije ne smatra kulturnom vrijednosti? Šta je interes IUT-a da se disertacije ne čuvaju na više mjesta i što više čitaju, koriste i citiraju? Ili rektor možda spada u one koji bi da se Zemaljski muzej, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Galerija umjetnosti Bosne i Hercegovine, između ostalih, ugase, jer kome još trebaju institucije od značaja za cijelu državu?
Rektor u svom “demantiju“ također piše da “shodno Pravilniku za III ciklus studija propisano je da postoji objava na web stranici o datumu i satnici javne odbrane doktorske disertacije što je i učinjeno.“ Možda jeste, ali te objave više nema, kao što nema niti jedne druge informacije vezane za odbranu. Ako je to praksa, da javnost ne može znati ko je, kada, s kojom temom, pred kojom komisijom i s kojim uspjehom odbranio disertaciju, bilo bi zanimljivo čuti šta su razlozi za tu vrstu tajanstvenosti.
Ponovljena tvrdnja da su “izvještaji o ocjeni doktorske disertacije dokumentacija internog karaktera“ također zaslužuje dodatno objašnjenje. Ko je, kada i zašto tako odlučio? Šta rad naučne komisije, koji stoji iza javno branjene disertacije čini internim dokumentom? Ne bi li se mentor i ostali članovi trebali ponositi uspješno okončanim istraživanjem i ne bi li kao odgovorni i časni akademski radnici svoj udio u procesu nečijeg sticanja akademske titule doktora nauka trebali učiniti javnim?
U svom pismu rektor Kasagić ne kaže ništa o razlozima zbog kojih je mentor rada i član tajanstvene komisije bdio u biblioteci nad svojom disertacijom. Da li je to običaj u ovoj uglednoj instituciji, piše li tako u pravilima Univerziteta i u Zakonu o visokom obrazovanju, da je dužnost mentora paziti ko i kako čita rad njegovog kandidata?
Rektor, iako nije bio prisutan toj sceni, piše da je “gosp. Čengić [je] zatvorila doktorsku disertaciju sama i otpočela razgovoor o motivima svog pregleda...“ (Ovo zatvorila sama je zanimljivo: možda je po Zakonu o visokom obrazovanju SBK trebalo da je zatvori mentor?) Istina je drugačija. Nakon što je novinarka završila s radom, razgovor je započeo mentor, prof. dr. Enes Huseinagić, pitanjem “da li je vrijedilo truda i vremena“, uz komentare o tome kako “novinarka napada autora disertacije jer je ušao u vlast i preko njega napada Univerzitet...“
Najzad, u objavljenom članku nigdje se ne tvrdi da je pravo na uvid u rad bilo ograničeno; prepiska je opisana kao nepotrebno odugovlačenje, suprotno Statutu IUT-a u kojem stoji da je Univerzitet odgovoran kantonalnim institucijama, građanima, studentima i zaposlenima i da se djelatnost Univerziteta zasniva, između ostalog, i na otvorenosti prema javnosti.
Rektor svoj “demanti“ završava prijetnjom, nakon što prethodno zaključi da smo objavili tekst koji “sadrži dosta nekorektnog/neistinitog sadržaja“ čime smo “nanijeli štetu“ instituciji, zbog čega će IUT “svoja prava“ štititi pravnim putem, jer neće “dozvoliti da bude mjesto gdje će se rješavati privatni sukobi“.
Uz opasku da privatnog sukoba ne bi bilo da mentor nije privatno prisustvovao čitanju disertacije (osim ako ne postoji neka odluka institucije po kojoj je tamo sjedio službeno!), ostaje na rektoru da ipak pokuša malo bolje objasniti kakva je i u čemu tačno šteta nanesena instituciji.
Ako čitaocima i mogućim studentima svih ciklusa Internacionalnog univerziteta u Travniku odgovara da njihovi radovi budu nedostupni izvan matične biblioteke, da se o njima ne zna ništa na stranici Univerziteta, da se izvještaj i ocjena komisije drže u internoj tajnosti, onda je naš tekst o uglednoj instituciji mogao biti samo dobra reklama, dakle, nanio joj je više koristi nego štete. Ako studentima, međutim, to ne odgovara, u šta želimo da vjerujemo, onda bi IUT umjesto pravnim putem svoj ugled ipak možda mogao štititi akademskim. Najzad, rektor u svom “demantiju“ nije osporio niti jednu od ključnih konstatacija Rubine Čengić koje se tiču transparentnosti.
Odgovorni urednik portala Školegijum
Nenad Veličković
