Ministarstvo za odgoj i obrazovanje u Vladi Kantona Sarajevo indirektno krši Dejtonski mirovni sporazum jer ne poštuje dokument Kriteriji za školske nazive i simbole i uputstvo za implementaciju iz 2004. godine koji je nastao na osnovu Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kolokvijalno znanog kao Dejtonski mirovni sporazum.
Prvi razlog je činjenica da iako je od 2004. godine Ministarstvo za odgoj i obrazovanje u Kantonu Sarajevo bilo u rukama raznih političkih stranaka, ljevice i desnice, do danas osnovne škole nose nazive ličnosti koje podsjećaju na rat u BiH (1992–1995) ili imena vjerskih službenika.
Prema usvojenim Kriterijima, u školama se ne mogu obilježavati datumi i proslave nekog događaja iz posljednjeg rata i škole ne mogu organizirati niti organizirano voditi učenike na skupove povodom obilježavanja ratnih i političkih zbivanja. No, prema izvještaju Misije OSCE-a u BiH iz 2021. godine, škole obilježavaju datume vojnih pobjeda, organiziraju proslave u čast vojnih jedinica, kao i u spomen žrtvama samo jedne od zaraćenih strana. U izvještaju se navodi primjer Osnovne škole Velešićki heroji koja, u saradnji s nekim drugim sarajevskim školama, organizira posjetu učenika spomen-obilježju Prve slavne – 111. viteške brigade Armije Republike BiH kako bi proslavili dan formiranja ove jedinice i slušali predavanje bivših komandanata.
No, nisu izvještaji OSCE-a jedini pokazatelji nepoštivanja Kriterija. Na zvaničnim školskim stranicama postoje izvještaji o posjetama učenika spomen-obilježjima, a o tome izvještavaju i mediji.
Od ove godine organizator posjeta spomen-obilježjima je Ministarstvo za odgoj i obrazovanje tako što je u školski kalendar inkorporiralo i obilježavanje godišnjica masovnih stradanja građana Sarajeva 1992–1995. i izradilo spisak škola učesnica. U Uputstvu je navedeno da se organizuje obilježavanje godišnjica masovnih stradanja građana Sarajeva 1992.-1995. s ciljem njegovanja kulture sjećanja i pamćenja. Podsjećanja radi, na većini spomen-obilježja piše da su počinioci srpski zločinci, što asocira na kolektivnu odgovornost jednog naroda. Prema listi odabranih škola, učenici JU Osnovna muzička škola Mladen Pozajić i JU Prva bošnjačka gimnazija će učestvovati i na komemorativnoj sjednici u Narodnom pozorištu iako je još uvijek nepoznato da li će predavanja biti u skladu sa ciljevima nastavnog plana i programa. A teško je vjerovati da će predavači na komemorativnim sjednicama i na historijskim časovima u pričanju o događajima i ličnostima pristupiti na multiperspektivan način kao što moraju činiti nastavnici historije u učionicama.
Na popisu lokacija koje će učenici posjetiti u ovoj školskoj godini nema spomen-ploče ubijenim građanima Sarajeva srpske nacionalnost na Kazanima. Predviđeno je da učenici JU OŠ Hilmi ef. Šarić, JU Srednjoškolski centar Hadžići 17. jula 2024. godine posjete spomen-obilježje kod Osnovne škole Hilmi ef. Šarić, gdje je 17. jula 1993. godine od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske poginulo šestero građana. Međutim, učenici neće posjetiti logor Silos u Tarčinu, kasarnu Krupa ni Osnovnu školu 9. maj u Pazariću gdje su pripadnici Armije RBiH počinili zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske i hrvatske nacionalnosti.
Uz to niko ne pita šta sa nastavnicima koji su preživjeli rat i ne žele proživljavati retraumatizaciju?! Naime, i samo prepričavanje događaja može pogoršati simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i ponovo traumatizovati osobu. S obzirom na ove činjenice, očito je da kultura sjećanja postaje instrument za latentnu indoktrinaciju djece i za jačanje etno-nacionalne svijesti, te produbljivanje postojećih etno-nacionalnih podjela, jer ovo nije praksa samo u Kantonu Sarajevo!
