Osoblje Biblioteke/Knjižnice Brčko distrikta je tokom augusta, u okviru manifestacije Savski cvijet, organizovalo nastavu čitanja jednom sedmično. Nastava je predviđena za djecu uzrasta od šest do deset godina koja nisu stekla vještinu jasnog čitanja, ali ima za cilj i promovisati ljubav prema pisanoj riječi i knjigama. 

Polaznici Ljetne škole čitanja rade u tri grupe: djeca koja imaju određene poteškoće u čitanju na način da ne čitaju dovoljno brzo, dovoljno jasno ili ne razumiju ono što pročitaju, djeca koja vole da čitaju i jako dobro čitaju, ali žele unaprijediti svoje vještine čitanja i djeca koja tek uče slova. 

U metodološkom smislu nastava se provodi po principu učenja kroz igru i vježbu. Polaznici i polaznice ilustruju kratko štivo koje pročitaju ili povezuju pročitano sa određenom fotografijom. Ocjene ne postoje kako polaznici i polaznice ne bi imale osjećaj da su u školi. Na taj način lakše prihvataju gradivo, a i uživaju tokom nastave. Njihov razvoj se prati tokom nastave na kojoj ispunjavaju određene zadatke, te se na taj način mjeri njihov napredak. 

S obzirom na to da Biblioteka/Knjižnica Brčko distrikta usko sarađuje sa obrazovnim institucijama Brčko distrikta, u svakodnevnoj komunikaciji sa vaspitačima i nastavnim osobljem došli smo do zaključka da se prvačići i djeca predškolskog uzrasta susreću sa teškoćama u čitanju. Koji su razlozi za to – da li je to sve više korištenje telefona, igrica, televizora ili manjak vježbanja sa djecom ili djeca gube zainteresovanost za čitanje – o tome se može raspravljati, ali rezultat je takav da sve više djece ima poteškoće u čitanju, kaže Lejla Hogić, direktorica Biblioteke/Knjižnice Brčko distrikta.

Ovo je druga godina da Biblioteka u okviru iste manifestacije održava nastavu jednom sedmično, a nekolicina đaka dolazi i češće kako bi vježbala čitanje. S njima radi osoblje Biblioteke/Knjižnice koje čine profesorice bosanskog i srpskog jezika sa iskustvom u nastavi. 

Poremećaji kod djece, poput disleksije ili ADHD-a, još uvijek ne dobivaju dovoljnu pažnju kada je riječ o obrazovnom sistemu, a roditelji ovaj tip poremećaja uglavnom kasno primijete, te prave određeni pritisak na djecu jer smatraju da ne žele da uče. Broj đaka u BiH koji imaju ovaj problem za sada je nepoznat, ali nastavnice često upozoravaju da je sve više djece koja imaju poteškoće sa čitanjem. Stručnjaci smatraju da su glavni razlozi, osim poremećaja poput disleksije i manjka koncentracije, nezainteresovanost djece za čitanjem, što povezuju sa prekomjernim gledanjem različitih vrsta ekrana (kompjuteri, mobilni telefoni i televizori). 

Za BiH ne postoje statistike, kao ni mjere unutar obrazovnog i zdravstvenog sistema koje bi pomogle djeci s poteškoćama da napreduju i razvijaju svoje kapacitete. Disleksija se često uviđa tek kada dijete počne zaostajati u čitanju, pisanju i razumijevanju pročitanog za vršnjacima, istaknula je defektologinja Edinalda Jakupović.

Statistički podaci o tome koliko djece u Brčko distriktu ima probleme sa čitanjem ne postoje.

Ja nemam te podatke. To bi se možda moglo naći u školama, ukoliko rade te analize. Znam iz priča sa roditeljima, jer sam i sama roditelj, da logopedi u školama imaju jako puno posla, ističe direktorica Hogić. 

Problemi sa čitanjem kod polaznika i polaznica nastave su raznovrsni. Nekada su poteškoće i urođene. Imali smo dijete sa disleksijom koje je dolazilo na vježbe čitanja, a tu su i problemi sa koncentracijom tokom čitanja, odnosno nerazumijevanjem pročitanog. Tako da radimo i vježbe za koncentraciju prije čitanja kako bi se djeca usredsredila, kaže Jelena Rakita, jedna od voditeljica nastave. 

Kada pristupe nastavi, pročitaju određeno štivo, učenice i učenici se na osnovu toga prosljeđuju u određenu grupu i upoznaju se sa aktivnostima koje Biblioteka/Knjižnica postavi na svoje društvene mreže, ali i u škole i vrtiće. 

Mi u Brčkom nemamo neki konkretan broj đaka sa problemima pri čitanju, ali sve je više roditelja i prosvjetnih radnika koji pričaju o tome. Dešava se i da djeca u četvrtom razredu ne znaju da čitaju, a u drugom razredu osnovne škole se već uči i strani jezik, ističe Amra Šehović, jedna od voditeljica nastave. 

Voditeljice nastave slažu se sa Lejlom Hogić kada su u pitanju uzroci otežanog čitanja: 

Mogu to biti poremećaji poput disleksije, zatim nedostatak pažnje, koncentracije, veća upotreba mobilnih telefona, gledanje televizora, odnosno ekrana, a manje su popularne lektire. Od sve djece, manje od polovine pročitalo je barem jednu lektiru. 

Kada je u pitanju uloga roditelja i njihov rad sa djecom, voditeljice nastave smatraju da oni ne rade dovoljno sa svojom djecom.

Roditelji trebaju sa djecom tokom raspusta da pročitaju svaki dan barem jednu priču, smatra Amra Šehović. 

Roditelji trebaju djeci stvoriti naviku čitanja, dodaje je Jelena Rakita. 

Stručnjaci ističu da je kod disleksije najvažnije rano prepoznavanje i dijagnosticiranje. Osim toga, uloga roditelja i nastavnica je ključna. Naime, prema stručnoj literaturi, disleksija se manifestuje kao poteškoća u učenju čitanja jer dijete usporeno uči nove riječi, ima probleme s formuliranjem riječi, mijenja riječi koje zvuče jednako, ima probleme s pamćenjem ili imenovanjem pojmova, poteškoće u učenju rima, ali i lošije čita, ima probleme s razumijevanjem onoga što čuje, sa pamćenjem redoslijeda stvari, otežano pronalazi prave riječi ili formira odgovore na pitanja, ne može da izgovara nepoznate riječi, otežano piše, izbjegava aktivnosti koje uključuju čitanje...

Ključni korak i možda već 50 posto posla u pružanju podrške je prepoznavanje i dijagnosticiranje disleksije. To je korak koji nam objašnjava šta i kako raditi sa djetetom, i roditeljima i nastavnicima, a i djetetu da shvati da ono nije glupo, već da ima poteškoće. Kao što neko dijete ne zna igrati nogomet, djetetu sa disleksijom samo treba malo više vremena da nauči čitati, kaže profesorica Mirela Duranović.

Da disleksija nije strašan problem pokazuje činjenica da osobe koje je imaju – imaju jaku intuiciju, kreativne su, krasi ih umjetnički način razmišljanja, a posjeduju i odličan vizuelni kapacitet. Među poznatim ličnostima koje su imale disleksiju su Albert Einstein, Leonardo da Vinci, Muhammad Ali, Magic Johnson, Walt Disney, Tom Cruise, Agatha Christie, John Lennon, Jamie Oliver...

Disleksiju može, ali ne mora pratiti disgrafija, koja se manifestuje kao loša motorika pisanja slova, te izostavljanje, ubacivanje ili premještanje dijelova riječi, rečenice ili teksta u prepisivanju, pisanju po diktatu i samostalnom pisanju. U zavisnosti od tipa disgrafije, osnovne poteškoće su u okviru jezičkih subsistema i/ili grafomotornih sposobnosti.

Kod djece se može pojaviti i diskalkulija, odnosno teškoće u usvajanju matematičkih znanja i jezika, čiji znakovi mogu da se vide u otežanom pisanju cifri i brojeva, do nemogućnosti razumijevanja i usvajanja matematičkih pojmova i procesa. Moguće ih je prepoznati ukoliko dijete zamjenjuje jedan broj drugim, ponavlja isti broj ili radnju više puta iako mu se u zadatku traži nešto drugo, okreće cifre kao u ogledalu prilikom pisanja ili redoslijed cifri, miješa znakove plus i minus ili preskače korake u rješavanju zadataka.