Za neke od nas društvene su mreže zlo, za neke dobro. Neki ih koriste, neki bojkotuju. Šta su ili šta će biti, djeci, ne zavisi mnogo od škole. (Možda ih ovakvih kakve su danas za 20 godina ionako ne bude.)

Komunikaciji uopšte, pa onda i komunikaciji kroz pametne ekrane, nastavni planovi i programi ne posvećuju dovoljno pažnje. Biti u stanju razumjeti sadržaj, a to ne znači samo razumjeti šta se govori, nego i ko govori, zašto govori, govori li istinu, govori li pošteno ili manipulira, ne uči se ni koliko treba ni kako treba.

Da taj predmet postoji, ili da se barem u okviru drugih (maternji i strani jezici, matematika, istorija...) tom umijeću posvećuje pažnja, vjerujem da bi već i starijim učenicima i učenicama osnovnih škola, ne nužno novogradskih, bilo zanimljivo razgovarati o tome kako načelnik opštine koristi Facebook.

Nedavno je mreža N1 prenijela fotografiju i sadržaj njegovog statusa:

"Sa novim kantonalnim ministrom kulture i sporta Kenanom Magodom", čitamo informaciju, "održan je prvi sastanak na temu izgradnje Nacionalnog stadiona. Općina Novi Grad Sarajevo već je izdala urbanističku saglasnost za izgradnju stadiona IV kategorije kapaciteta 32 000 gledalaca a lokalitetu Rajlovca. Većina zemljišta potreenog za izgradnju je u već državnom vlasništvu. Danas je postignut načelni dogovor da općina u saradnji sa Vladom KS do kraja ove godine osigura sredstva za potpuno rješavanje imovinsko pravnih odnosa i izradu glavnog projekta. Nakon toga u saradnji sa Nogometnim savezom BiH i ostalim nivoima vlasti radilo bi se na zatvaranju finansijske konstrukcije izgradnje jednog od najvažnijih objekata u Bosni i Hercegovini – Nacionalnog stadiona."

Fudbal je tema u koju se skoro svako može uključiti (čak i onaj kome je ta igra dosadna), a pitanja od nacionalne važnosti trebalo bi da se tiču svakoga. Mediji imaju razloga objaviti takve informacije, jer s pravom očekuju veliki broj klikova. Čitaoce to zanima. Veliki broj klikova opravdava postojanje medija i čini ga tržišno vrijednim. Veliki broj klikova znači da postoji veliki broj ljudi do kojih će, dok klikću (ne nužno i čitaju), doći neka reklamna poruka.

Praktično je isti interes i opštinskog načelnika. I on mora biti tržišno vrijedan. Njegovo su tržište glasači. On se mora postarati da većina njih svake dvije godine kupi baš njega, ubacujući u glasačke kutije listiće s njegovim imenom ili imenom njegove stranke.

Postu koji je objavio, ako se na politiku gleda kao na tržište, tj. na kupovinu glasova/građana, nema se šta ozbiljno prigovoriti (osim, naravno, pokoje pravopisne greške). Ali, ako se na politiku gleda kao na trgovanje novcem građana, onda se povodom ovog posta mogu postaviti neka pitanja. I mogu se postaviti na školskom času. Recimo, u školi Mak Dizdar, na Otoci, čije igralište već godinama polako propada i nikako da dođe na red za popravak.

Opštinski načelnik ne odlučuje sam. (Znaju li đaci završnih razreda kako funkcioniše opštinska vlast? Tj. kako bi trebala, kako je to u demokratiji zamišljeno.) Projekat vrijedan realnih stotinjak miliona morao bi biti predmet neke šire javne rasprave, za njega bi morao postojati neki elaborat. Morali bi se negdje moći pročitati odgovori na pitanja koja bi građani o tome mogli imati, i prije nego što ih postave. Toga, međutim, nema. Ako se na stranicu Općine Novi Grad u pretraživač ukuca nacional, dobije se samo nekoliko puta nacionalne manjine. Isto je i sa budžetom za ovu godinu. U prijedlogu budžeta o kome se raspravljalo u mjesnim zajednicama, također se nacionalni stadion nije pominjao.

Ne bi trebalo biti normalno da načelnik takve stvari zna, a da građani ne znaju.

Ne bi trebalo biti normalno da Facebook zna više od zvaničnog medija jedne opštine.

To što sada zna, može se objasniti. Radi se o razlici između reklame i vijesti.

Reklama je jednosmjerna. Ona ne očekuje dijalog. Ona isporučuje informacije koje mogu biti, i najčešće jesu, nepotpune, ako ne i netačne. Ona ne samo da obavještava o ponudi nečega, ona stvara potrebu za tim. Nešto se počinje željeti i nesretni smo dok to ne dobijemo i ne zanima nas previše da li je baš to ono što nam treba. I zašto baš to. I zašto baš sada?

Da li je nacionalni stadion baš ono što nam treba, baš sada, i baš u Rajlovcu?

Možda i jeste, ali da bismo to znali, treba nam vijest. Iz vijesti (Uči li se u školama šta je vijest, analiziraju li se vijesti, iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, iz razreda u razred?)

Vijest bi odgovorila na pitanja ko, šta, kada, kako, zašto, gdje.

Ko je dogovorio da se gradi nacionalni stadion? Kada je to dogovorio? Gdje se to dogovorio? Zašto je to dogovorio?

Ovo zašto je ključno: šta će građani od tog stadiona imati? Koliki će biti troškovi opštine, a koliki prihodi? Kao neinformisani građanin koji pamti utakmice Pofalićkog, ne samo na pomoćnom, nego i na glavnom terenu Grbavice, mogu se s pravom pitati šta fali da Olimpijski stadion na Koševu bude i nacionalni? To što ima atletsku stazu? Otkad je fudbal jedini nacionalni sport u državi? Po kojim kriterijima je fudbalski stadion jedan od najvažnijih objekata u Bosni i Hercegovini? Ali, ovo su amaterska pitanja. Za njih služi Facebook. Za profesionalne odgovore služi elaborat. Koji nije predočen javnosti, ako ga uopšte ima.

Nije mi teško zamisliti da se o ovome razgovara u učionici. Đaci bi, da ih se pita u šta potrošiti sto miliona, možda imali druge ideje. (Sto miliona je također amaterska procjena.)

Ali tema časa/časova ne bi trebala biti gradnja stadiona. Ne čak ni gradnja sama po sebi. Možda bi nekom drugom načelniku bilo draže praviti neko ilirsko jezero preko gradske deponije, ili bescarinsku poslovnu zonu pored aerodroma, ili neku rivu na Butilama, ili kongresno-stambeni centar na Bačevu... Tema su društvene mreže i kako ih političari koriste. U kakvoj su vezi društvene mreže i društvena mrena. Kako dati ili uskratiti povjerenje onima koji nam se obraćaju. Kako slušati i govoriti, otvoreno, pošteno i zanimljivo, s nekom svrhom od opšte koristi. Tome bi škola mogla, trebala i morala naučiti đake. Bez glasača koji ne znaju ili ne žele kompetentno odlučivati, demokratija i nije ništa drugo nego pokriće za partokratiju.

P.S.  Svojevremeno je Školegijum tražio od načelnika Općine Novi Grad priliku da mu postavi ova pitanja, a dobio je čuđenje: zašto bi se medij koji se bavi obrazovanjem interesovao za ovu temu? Pa evo, možda sada načelniku bude jasnije, pa pristane na intervju koji neće prekidati reklame.