- Djeco, danas ćemo čas imati napolju. Ostavite torbe i ruksake u učionici i bez galame izađite u dvorište – veli nastavnica geografije. Zgledaju se učenici, ništa im nije jasno, ni najavljeno, ali poslušaju. U dvorištu dvije sastavljene školske klupe, na jednoj lavor od providne plastike s nekakvim bijelim prahom i flaša sirćeta. Kraj stola nastavnica hemije i nastavnik tjelesnog.

- Trebaju mi dva dobrovoljca, kaže nastavnica hemije. Prilaze dvojica i zaviruju u lavor.

- Zar nije trebao biti čas geografije? – ispod glasa i očima komunicira nekolicina.

- Biste li mogli reći šta je unutra? – pita hemičarka.

- Brašno – ispaljuje jedan. Deterdžent za veš – tiše kaže drugi. Nastavnica odmahuje glavom, ostatak razreda se cereka što se ova dvojica provaljuju.

- Stavite malo na vrh jagodice pa probajte – veli im.

- A šta ako je otrovno? – pita jedan od njih.

- Žao mi je što misliš da bih te dovela u bilo kakvu opasnost – nastavlja hemičarka, a njihovi su kažiprsti već u bijelom prahu, pa na jeziku.

- Ima okus kao školska kreda, kaže gadljivo prvi kušač.

- Mene podsjeća na pepeo, kaže drugi.

- Eto ti se hraniš pepelom, pa znaš kakvog je okusa – ruga mu se drugar dobrovoljac.

- Kao i ti školskom kredom – ne ostaje dužan drugi. Ostatak razreda se opet cereka.

- Niste bili daleko od odgovora. To je soda bikarbona. Karbonat, samo iz natrija, dok je kreda iz kalcija. Po vrsti hemijskih spojeva je baza, kao i pepeo. Sodu bikarbonu, primjerice, koristimo u ishrani, ali možemo i kao prirodno, ekološko sredstvo za čišćenje u domaćinstvu. Sada neka jedan napravi rukama kupu od praha i neka je prstom na vrhu malo udubi. Drugi neka u to udubljenje lagano sipa sirće.

Poslušaju opet i ubrzo nastade erupcija slična vulkanskoj, samo u mini razmjerama.

- Wow, rekoše učenici očevici.

- Hemijska formula sode bikarbone je NaHCO3. Zapamtimo ovako: Naša Hana Cipele Obuva tri – cvrkuće hemičarka.

- Nastavnice, ta rečenica nema nikakvog smisla – veli joj razredna odlikašica.

- Baš zato ćete je brzo i lako zapamtiti, a time i formulu sode bikarbone, odgovara joj nastavnica. Spajanje kiseline s bazom zove se neutralizacija. Uvijek moramo biti oprezni i informirani jer reakcije mogu biti blage, ali i vrlo burne, poput vulkana.

- A vulkani su rupe u Zemljinoj kori kroz koje iz unutrašnjosti Zemlje izbijaju minerali, pepeo i plinovi – nadovezuje se nastavnica geografije. Zna li neko naziv nekog vulkana? – pita.

- Etna – javlja se ponovo ista učenica.

- Bravo. Etna je nama najbliži aktivni vulkan. Nalazi se u Italiji, na otoku Sicilija, najvećem u Sredozemlju. Ali još bliži nam je i jedan neaktivni vulkan. Duvalo, u Makedoniji.

- Makedonija je timski svjetski prvak u CS: GO mrežnoj pucačini – upada nastavnik tjelesnog.

- Opaaaa, uglas reče većina dječaka.

- Zašto su, nastavnice, neki vulkani aktivni, a neki nisu? – upita jedan radoznalac.

- U unutrašnjosti Zemlje su velike temperature i stijene su u tečnom stanju. Kada temperatura poraste toliko da se pritisak mora osloboditi, slično kao u pretis-loncu, onda sadržaj tih tečnih stijena kroz vulkan izlazi napolje u vidu lave. Nauka još nije potpuno objasnila zašto se to na nekim mjestima događa u redovnim ciklusima, a na drugima ne, ali znamo da danas postoji oko 1500 aktivnih vulkana. Jedini kontinent na kojem ih nema je Australija – pojašnjava geografičarka.

- Vulkani su glavni izvor kamenih materijala. Taloženjem lave, između ostalog, nastaju karbonati, a karbonati su? – upita nastavnica cijeli razred, kao kad na koncertu izvođači okrenu mikrofon ka publici.

 - Soda bikarbona i školska kreda – horski odgovaraju učenici.

- Bravo – ubacuje se hemičarka. A formula sode bikarbone?

- Naša Hana cipele obuva tri, NaHCO3 – odgovara hor.

- Odlično – veli nastavnik tjelesnog. A sada, dječaci, podijelite se u četiri grupe i formirajte krug. Ruke pružite ukoso pored glave, da napravite obruč. Kao vulkan. Lagano se krećite ukrug. Po jedna djevojčica neka čučne u središte vulkana, ostale neka ubacuju lopte u vulkan. Ove što čuče neka ih izbacuju kroz obruč natrag van – daje upute nastavnik i pokazuje šta trebaju raditi.

U dvorištu začas nastadoše četiri vulkana, lopte počeše promašivati, ulaziti i izlaziti iz obruča.

 - Sada neka dječaci i djevojčice zamijene uloge – uslijedi nakon nekog vremena nova instrukcija.

- Nastavniče, ovo nije lako – doziva jedan što čuči.

- Naravno da nije. Ne treba ni da bude – odgovara spartanski nastavnik tjelesnog.

Nakon 20 minuta, svi su zadihani i razmrdani.

Gotovi su današnji časovi geografije, hemije i tjelesnog, objavljuje nastavnica geografije. Za zadaću, na internetu istražite i u sveske zapišite: pet aktivnih vulkana, lokacije na kojima se nalaze i pet minerala iz lave.

- Ko želi, neka za ocjenu izvede eksperiment kod kuće. Sipajte malo sode bikarbone u posudu i iscijedite limun u to. Promiješajte, pa tu pastu nanesite na kuhinjsku slavinu, protrljajte spužvicom i isperite. U sveske opišite sve što se dogodilo – nadovezuje se nastavnica hemije.

- Slobodni ste u narednih sat, ali ne smijete izlaziti van školskog dvorišta. Budite u njemu, kantini, sobi za odmor ili čitaonici. Samo bez galame – veli nastavnik tjelesnog.

- Kako to? – u nevjerici pita jedan od dobrovoljaca s početka. Do informatike smo slobodni?

- Da – odgovaraju nastavnici uglas.

- Ovo je precool. Zašto češće nemamo ovakvu nastavu? – pita jedna učenica.

- Imaćete, kaže hemičarka. Sutra je kombinacija matematike, muzič...

Alarm prekida san, budim se.

To o čemu sam sanjala postoji i zove se međupredmetno povezivanje obrazovnih sadržaja (korelacija). Djeca u Sloveniji se s time sreću već u nižim razredima. Motiv jeseni, naprimjer, izučavaju u poeziji na časovima maternjeg, pa onda na času prirode razgovaraju o jeseni i skupljaju lišće u školskom dvorištu, a zatim ga na likovnom boje i otiskuju na papir ili od njega prave dekoracije.

Ustajem i nastavljam budna sanjati.

Kao – većina roditelja u razredu moje kćerke čula je za ovaj vid nastave i ne traže od djece da bubaju i ne ucjenjuju nastavnike za dobre ocjene, nego zagovaraju primjenu ove metodologije i stalno u školi pitaju o tome.

Kao – vijeća roditelja združeno zahtijevaju da to postane redovna praksa i uporni su u zahtjevima prema upravi škole, ali i prema kantonalnim obrazovnim vlastima, traže put za promjene preko zastupnika i zastupnica u skupštini i jednostavno ne popuštaju oko tog pitanja.

Kao – ministarstvo za odgoj i obrazovanje marljivo rasterećuje kurikulume i utvrđuje korelacije umjesto što štanca kataloge za pripremu eksterne mature koji, ovakvi, nikome i ničemu zbiljski ne služe, a pritom za kreiranje korelacije traže pomoć od nastavnika koji su već obučeni da tako rade, ali ne mogu jer ih pritišće plan i program.

Kao – škole kreiraju rasporede koji omogućavaju i olakšavaju korelaciju i pružaju nastavnicima sve što je potrebno za pripremu ovakvih časova, a ne bave se izvještajima i statistikama koje niko i ne pogleda.

Kao – nastavnici rado i s elanom povezuju obrazovne sadržaje i takmiče se ko će u tome biti bolji i maštovitiji, a ne ubijaju dječiju ljubav prema školi, temeljito i sistemski.

Kao sanjam, a strah me da se probudim. I znam da ne moram sanjati jer veliki broj naših nastavnika i nastavnica to znaju – osim što postoji u Sloveniji, sretnici koji su pohađali nastavu u nekoliko oglednih vrtića i osnovnih škola širom BiH od 1996. do, recimo, 2006. po Metodologiji usmjerenoj na dijete, koju je preuzeo od organizacije Step by Step i u BiH implementirao Centar za obrazovne inicijative Step By Step, znaju o čemu govorim. Nepoznat je broj nastavnika koji su prošli i još prolaze obuke, ali mi u nastavi to ne vidimo. Da hoće bar oni probati nešto.