Kako nešto toliko sveprisutno u našem okruženju poput hemije, naprimjer, približiti trinaestogodišnjaku koji se prvi put susreće sa pojmovima kao što su: molekula, atom, elektron, element, jedinjenje, hemijska reakcija? Kako od njih očekivati da to uspiju dovesti u vezu sa svojim svakodnevnim životom? Zašto znaju koje im je marke majica ili koje su specifikacije njihovog pametnog telefona, a ne znaju gdje im je u tijelu smještena jetra niti koja joj je uloga? I na kraju krajeva, kako nastavnici nešto toliko konkretno poput predmeta hemija i biologija, uspijevaju djeci prezentirati kao nešto za njih toliko apstraktno, nešto što nije sa ovog svijeta, već nekog paralelnog, sićušnog, vidljivog samo štreberčinama. A ko još želi biti takav štreber?

Ovim pitanjima se ranije nisam pretjerano bavila, ali kako mi, kao tipičnoj studentici, uvijek nedostaje koja marka više, u potrazi za alternativnim izvorom prihoda, došla sam do davanja instrukcija. Studiram farmaciju, te je hemija bila najlogičniji izbor. Iako je novac dobrodošao, moram priznati i da sam pomalo uživala u pokušajima približavanja te nauke djeci kojoj ona ne ide jer naprosto nisu nadareni, nisu za to, neće se time baviti. Djeci poput učenika sedmog razreda, koji je već odlučio kojim će životnim putem ići i ne može da razumije zašto njemu, kao budućem glumcu, uopšte treba hemija u životu.

- Pa, zamisli dobiješ ulogu glavnog glumca u filmu koji opisuje život nekog slavnog naučnika! Hemičara! Zar ti neće biti lakše pripremiti se za takvu ulogu ako si savladao barem osnove hemije? – poku-šavala sam mu objasniti a da ga pretjerano ne zbunjujem već ustaljenom pričom o tome da je hemija svuda oko nas.

- Pa hoće.

- Pa eto! Vratimo se sada gradivu! Koja nam je lekcija na redu?

- Maseni i volumni udjeli.

- Je li ti jasan naslov? Znaš li šta je maseni, a šta volumni udio?

- Ne znam.

- Znaš li šta je masa?

- Znam.

- Znaš li šta je volumen?

- Znam.

- Znaš li šta je udio?

- Ne znam.

- Koja nam je definicija masenog udjela?

- Maseni udio nekog sastojka u smjesi ili rastvoru jednak je omjeru mase tog sastojka i ukupne mase svih sastojaka smjese ili rastvora. Izražava se decimalnim brojem ili postotkom.

- Je li ti sada jasno?

- Pa i nije baš.

Tu sam i sama zastala. Pokušala sam da se prisjetim jesu li meni u njegovim godinama bili jasni maseni i volumni udjeli, te shvatila da se jedva sjećam ičega sačasova hemije iz osnovne škole. Pa čak ni lica nastavnice. Svoju ljubav prema hemiji otkrila sam tek u drugom razredu gimnazije. Dakle, preda mnom sjedi dječak od dvanaest godina, izrazito inteligentan, koji inače dosta brzo kopča stvari, a kojem od hemije – kako kaže – nema ništa mrže, iako se sa tim predmetom tek nedavno susreo. Što se tiče lekcije koju smo načeli, ona je dosta jednostavna. Uvrstimo brojeve u formulu i to je to. Ova mala pametnica bi sigurno bez problema riješila tako jednostavan zadatak.

- Ti znaš koja je mjerna jedinica za masu, zar ne?

- Znam. Gram, kilogram, miligram...

- Dobro. Ti ćeš ovo najbolje da shvatiš preko zadatka.

- A odmah ćemo na zadatke?!

- Da. Pročitaj nam prvi! On je obično i najjednostavniji.

- U uzorku legure mase 100 g hemijskom je analizom utvrđeno da ona sadrži 60 g zlata. Koliki je maseni udio zlata u toj leguri? Ja ovo ne kontam!

Opet sam zastala. Znala sam šta je problem. Ovo dijete plaše pojmovi u gore navedenom zadatku, pojmovi poput: uzorak, legura, hemijska analiza. Da, to jesu pojmovi koji se savladaju na časovima hemije, ali također djeluju zastrašujuće i odvlače pažnju od onog bitnog u ovom zadatku, a to su brojevi i srž samog zadatka. Shvatila sam kako moram pristupiti ovoj lekciji, a kasnije i svakoj drugoj. Odmah sam pomislila: Papir i olovku u ruke i prepravljaj!

- Pročitaj sada ovaj zadatak!

- Mama je napravila divan čokoladni kolač. Ako znamo da veći komad tog kolača ima masu 100 g i da u njemu ima otprilike 60 g čokolade, koliki je maseni udio čokolade u jednom većem komadu čokoladnog kolača?

- Jasno ti je šta se traži?

- Pa otprilike jeste.

- Hajde sada da pogledamo formulu po kojoj se računa maseni udio:ωB= mB/muk; gdje nam je mB masa otopljene tvari, a muk masa otopine.

- Dobro.

- Kada bi ti logičkim razmišljanjem htio primijeniti ovu formulu na zadatak sa čokoladnim kolačem, šta bi za tebe bilo ωB, šta mB, a šta muk?

- Pa ako se traži maseni udio čokolade, onda nam je to ωB, a samim time nam je mB masa čokolade, što znači da je, logično, muk masa komada kolača, sa čokoladom i sa svim ostalim.

- Tako je. Sada uvrsti brojeve u formulu i izračunaj koliki je maseni udio čokolade izražen decimalnim brojem.

Nakon manje od minute, povikao je:– 0,6!

- Tačno! Sada izrazi maseni udio u postotku.

- Samo pomnožim ovo sa 100%?

- Da.

- 60% je rezultat. Stani! Ja sam sada faktički izračunao da moj komad kolača ima 60% čokolade?

- Pa da! I ovo je u biti isti zadatak kao onaj prvi koji smo pročitali.

- Zato što ima iste brojeve.

- Ali sada ti je jasnije?

- Da, jasna je meni lekcija, ali mi nije jasno zašto su oni to morali toliko zakomplikovati ovim nekakvim legurama i hemijskim reakcijama i glupim definicijama. Zašto jednostavno ne kažu da je taj maseni udio ustvari koliko posto ima nečega u nečemu?

Nisam znala zašto oni u udžbenicima moraju da zakomplikuju stvari i nisam znala je li nastavniku udžbenik tu da daje smjernice i da prati plan i program, ili ga se zaista toliko striktno moraju pridržavati. Ipak sam samo instruktorica, ne pedagoginja, a kamoli metodičarka. Onošto jesam znala jeste da je nažalost na nas instruktore i instruktorice palo to breme kreativnosti, pored zadatka krpljenja rupa. Također sam i sama nekoć bila učenica, te sam znala da pred kraj časa, kada nastavnica pita ima li šta nejasno, svi uglas odgovaramo: Nema! No, zar nisu i nastavnici bili učenici?

Ako se početkom časa gradivo približi svakodnevnom životu, onda se naknadno sa više lakoće može obraditi i ono što piše u udžbeniku. Ako savladaju zadatak uz čokoladu, a potom naučeno uspiju primijeniti i na primjeru zadatka sa zlatnom legurom ili rastvorom natrijevog hlorida, onda ne bi trebalo biti bitno što izvorni u sebi ne sadrži tipične hemičarske pojmove. Nekada pokoji korak unazad jednostavno znači bolji zalet. Zar ne? Istina, možda moj primjer zadatka podsjeća na zadatke kakve nalazimo u udžbenicima matematike za prvi ili drugi razred osnovne, ali ako tako jednostavno približavamo matematiku djeci koja se sa njom susreću prvi put u svojim životima, zašto ne i hemiju? Ako smo oduzimanje savladali uz Tarika koji je imao četiri jabuke, a zatim Damiru dao dvije, onda može i mama napraviti kolač za tu posebnu priliku učenja masenih udjela.