Obrazovna politika

Autonomija univerziteta

Puno verbalizma i nejasnih formulacija

Lamija Tanović

29.08.2022

Precizno određenje autonomije univerziteta preko nekoliko vrsta autonomije i njihova procjena putem jasno definiranih parametara/indikatora daje jasniju sliku.

Autonomija univerziteta se kod nas u raznim aktima i dokumentima često naziva akademska autonomija i predstavlja sposobnost univerziteta da odlučuje o raznim akademskim oblastima djelovanja, kao što su upisi studenata, akademski sadržaji (nastavni planovi i programi), elementi obezbjeđenja kvaliteta, uvođenja novih studijskih programa i jezik na kojem se podučava.

Autonomiju univerziteta kod nas takođe definiraju i zakoni o visokom obrazovanju i statuti univerziteta, a to je najčešće urađeno tako da ima puno verbalizma i nejasnih formulacija. Okvirni zakon o visokom obrazovanju tretira ovaj pojam u poglavlju 8 pod nazivom „Pravni subjektivitet i institucionalna autonomija“ na sljedeći način:

 

Član 19.

Osim ako zakonom nije drugačije propisano, svaka licencirana javna visokoškolska ustanova, bilo univerzitet ili visoka škola, ima puni pravni subjektivitet u vezi sa onim pitanjima koja su predmet ovog Zakona, uključujući i ovlašćenja da:

- raspolaže i upravlja zemljištem i zgradama koje su u njenom vlasništvu, u skladu sa primjenljivim zakonima;

- prima i upravlja sredstvima iz bilo kojeg zakonitog izvora;

- određuje i ubire školarinu i druge naknade u skladu sa zakonom;

- zapošljava osoblje;

- sklapa ugovore za robu i usluge;

- ustanovljava pravne odnose sa studentima;

- osniva komercijalna preduzeća za obrazovne i istraživačke svrhe;

- sklapa sporazume sa drugim visokoškolskim institucijama u BiH i inostranstvu;

- sklapa ugovorne odnose sa privrednim subjektima o javno-privatnom partnerstvu;

- ima druga ovlašćenja neophodna za djelotvorno obavljanje svojih funkcija.

 

Svaki kantonalni zakon o visokom obrazovanju interpretira ovaj dio iz Okvirnog zakona na svoj način, sa više ili manje detalja. Tako član 10 Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo razlikuje autonomiju univerziteta i akademsku samoupravu univerziteta, u okviru kojih se nabrajaju elementi koji čine ova dva pojma.

1) Autonomija obuhvata naročito slobodu visokoškolske ustanove na: 

  1. uređenje unutrašnje organizacije; 
  2. pravo na donošenje statuta i drugih općih akata; 
  3. odlučivanje o studijskim programima i programima cjeloživotnog obrazovanja; 
  4. finansijsku autonomiju; 
  5. upravljanje imovinom; 
  6. upravljanje intelektualnom svojinom; 
  7. pravo na odlučivanje o prihvatanju projekata i o međunarodnoj saradnji; 
  8. ostale oblike autonomije.

2) Akademska samouprava obuhvata naročito: 

  1. pravo na razvijanje, usvajanje i realizaciju studijskih programa, naučnoistraživačkih i umjetničkih projekata; 
  2. pravo na utvrđivanje pravila studiranja i uslova upisa studenata; 
  3. pravo na izbor akademskih, upravnih i rukovodnih tijela; 
  4. dodjelu zvanja nastavnom i drugom osoblju,
  5. pravo na upravljanje resursima.

 

U vezi s činjenicom da su ovi članovi zakona u nekim svojim dijelovima nedorečeni i nerazumljivi zanimljivo je pogledati kako se autonomija tretira na evropskim univerzitetima. Najveći iskorak u tom smislu napravila je Asocijacija evropskih univerziteta (The European University Association – EUA).

To je organizacija koja predstavlja univerzitete i rektorske konferencije 47 evropskih država. Posljednji rezultati njihovih komparativnih istraživanja u vezi s autonomijom univerziteta objavljeni su 2017. godine za 29 zemalja, u publikaciji pod nazivom Autonomija evropskih univerziteta III.

Ovaj projekat tretira autonomiju univerziteta u četiri oblasti univerzitetske autonomije:

  • Organizaciona autonomija 
  • Finansijska autonomija 
  • Kadrovska autonomija 
  • Akademska autonomija 

Svaka od ovih oblasti procjenjuje se kroz više parametara/indikatora.

Tako se Organizaciona autonomija procjenjuje na osnovu procedura i kriterijuma za izbor rektora, za razrješenje rektora, mandatnog perioda rektora, uključivanja i izbor vanjskih članova u upravna tijela univerziteta. Od 29 ocjenjivanih zemalja najviše poena za organizacionu autonomiju dobile su Velika Britanija (100), Danska (94) i Finska (93). Od zemalja iz našeg regiona u ovom projektu učestvovale su samo Hrvatska, Slovenija i Srbija. Slovenija (65) je u organizacionoj autonomiji bila bolja od ostale dvije (Hrvatska – 62, Srbija – 51), ali još uvijek znatno slabija od tri zemlje sa vrha spiska.

Finansijska autonomija procjenjuje se na osnovu sedam parametara, među kojima su dužina perioda i tip javnog finansiranja, sposobnost da univerziteti ostvare višak prihoda, da mogu posuđivati sredstva, da imaju vlastite objekte (zgrade) i sposobnost naplate školarine. Ovdje su na vrhu tabele Luksemburg (91), Latvija (90) i Velika Britanija (89), a od zemalja iz regiona Hrvatska (60) je malo bolja od Slovenije (57) i dosta bolja od Srbije (46).

Kadrovska autonomija ima osam parametara koji se uglavnom odnose na procedure izbora i unapređenja starijeg akademskog i administrativnog osoblja, kao i procedure za njihovo otpuštanje (razrješenje), te slobodu kod određivanja njihovih plata. Ovdje su najbolje ocijenjene Estonija (100), Švedska (97) i Velika Britanija (96), a od zemalja iz regiona najbolja je Srbija (58), pa onda Slovenija (44) i Hrvatska (37). Ovo je inače vrsta autonomije gdje su zemlje iz regiona najlošije ocijenjene.

Akademska autonomija ima sedam parametara koji se tiču odlučivanja o ukupnom broju studenata i procedurama za njihov prijem na univerzitet, kao i sposobnosti uvođenja novih i eliminiranja nekih studijskih programa. U ovu vrstu autonomije spada i izbor jezika za izvođenje nastave, te kreiranje nastavnih programa na raznim ciklusima studija. Ovdje je i parametar koji karakterizira izbor mehanizma provjere kvaliteta i izbor onih koji provjeravaju dostignuti kvalitet. Po ovoj vrsti autonomije najbolje su ocijenjene Estonija (98), Finska (90) i Irska, Luksemburg, Velika Britanija (89). Zemlje iz regiona ocijenjene su kao i u ranijim vrstama autonomije: Hrvatska (50), Srbija (46) i Slovenija (44).

Ovako precizno određenje autonomije univerziteta, preko nekoliko vrsta autonomije, i njihova procjena putem jasno definiranih parametara/indikatora daje mnogo jasniju sliku od one koja se dobije iščitavanjem naših zakona. Stoga bi bilo dobro kada bi naše obrazovne vlasti kod normativnog tretiranja ovog važnog pojma preuzele nešto od dobre prakse evropskih asocijacija u prostoru visokog obrazovanja kojem Bosna i Hercegovina svakako pripada od 2003. godine, kada je pristupila bolonjskom procesu i reformi.

Najnovije

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 03

Priprema (pozor) za pregled, sad!

Nusret Ahmetović

O Standardima i normativima, argumentima sekretara škola

Zagadi pa vladaj

Nenad Veličković

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 02

Množenje s nulom

Ahmed Omerović, ministar obrazovanja u Vladi Tuzlanskog kantona

Škola je žrtva

Anisa Mahmutović

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 01

Fušnote

Nusret Ahmetović