U dijelu trinaestom Objašnjenja pravnih rješenja sadržanih u propisu – Radnici škole, piše 

“U članovima od 96. do 99. definirana su pitanja obaveznog ljekarskog pregleda, profila i stručne spreme, utvrđivanje sedmičnih obaveza radnika, zasnivanje radnog odnosa, zbrinjavanje radnika i prestanak radnog odnosa. 

U čl. 99 izričito se propisuje da će tzv. štele biti zakonski spriječene i sankcionisane. Procedura prijema u cijelosti je transparentna. Komisija je dužna da obrazloži svoje zaključke. Prednost se daje kandidatima sa višim studentskim i pripravničkim ocjenama i sa boljim ocjenama tokom rada na određeno vrijeme. Novina je u zakonu da se posebno definiše zapošljavanje na određeno, a posebno na neodređeno vrijeme, a shodno tome posebno zapošljavanje sa rang liste ministarstva, zapošljavanje putem konkursa i tzv. izuzetno zapošljavanje.”

Dobro, dosta fantastike. Naravno da o štelama, netransparentnosti, samovolji i muljažama kod zapošljavanja u nacrtu nema ni riječi. Nastavnici su ponovo, kao i svaki put do sada, zadnja rupa na zakonskoj svirali u koju pušu uglavnom direktori. Od deset članova/članica komisije za izradu zakona čak su četiri direktora (plus jedan sekretar) i niti jedan nastavnik. 

Umjesto da politici zapošljavanja, stimulacije i edukacije nastavnika posveti ključnu pažnju, direktorat o radnicima škole ima reći samo ovo:

“U članovima od 96. do 99. definirana su pitanja obaveznog ljekarskog pregleda, profila i stručne spreme, utvrđivanje sedmičnih obaveza radnika, zasnivanje radnog odnosa, zbrinjavanje radnika i prestanak radnog odnosa. Član 100. uređuje pitanja u vezi pripravnika, kao i stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Član 101. odnosi se na lica”... itd. Ukupno tri (3) stranice o nastavnicima, pedagozima, osoblju, skr. radnicima... A o direktoru četiri. 

Za direktora sve ima, i šta da posjeduje: i zvanje, i ETCS bodovi, i staž, i mirovanje, i šta priprema, i šta utvrđuje, i šta izvršava, i šta predlaže, i šta obavlja, i za šta je odgovoran, i na šta je obavezan, i čime rukovodi; a za nastavnika i učitelja, pardon, radnika: ništa! Krojačkim metrom moglo bi se izmjeriti (iako su imena i funkcije navedene na kraju) ko su babice ovog nacrta zakona. Po šiljenju odredbi do najsitnijih detalja kad se tiču njih, a po ostavljanju za pravilnike onoga što im je nebitno – očito je da su glavni kod porođaja i ovaj put bili menadžeri, sindikalci i birokrate. U njihovom tkanju prostirke za masovno zatupljivanje djece nema ni pedagoške vizije, ni prosvjetiteljske strasti, ni poštovanja za maternji jezik, ničega, osim paragrafa koji služe uglavnom tome da sakriju njihovu nedoraslost savremenim izazovima obrazovanja. 

Kad je Školegijum prije pola godine pisao o konkursu na kome je kandidatkinja od komisije za prijem dobila nula bodova za rad u trinaest škola, direktorica škole u kojoj se to desilo objasnila je našoj urednici kako bi pozivanje članova komisije da obrazlože takvu odluku bio mobing nad njima. “Ako je neko dobio nula bodova na radne i stručne sposobnosti, možda se nije uopšte odazvao na intervju, ne znam”, pokušala je objasniti bestidnu odluku svoje komisije, iako se pitanje odnosilo na kandidatkinju koja se odazvala na intervju. Školski primjer funkcionalne nepismenosti! 

Šta mislite je li i ona među četiri direktora koji potpisuju ovaj Nacrt zakona?