Dokument pod nazivom Zajednička jezgra nastavnih planova i programa, ozvaničen u augustu 2003. godine, samim svojim nazivom davao je nadu da će se obrazovni sistemi u bh. društvu postepeno ujediniti. Skoro dvije decenije kasnije ne znamo ni šta se pod tim podrazumijeva, a čitanje dokumenata o razvoju zajedničkih jezgri nastavnih planova i programa evocira sjećanje na brzalicu Petar Petru plete petlju, koja završava stihom Dok je petlju ispetljao, sav se u nju zapetljao. Sudeći po sadržaju dokumenata o reformi obrazovanja, reformatori su se zapetljali – čitanje i tumačenje razvoja i implementacije Zajedničke jezgre zahtijeva da se stolica dobro zagrije i opet da strahuješ da si se u kritičkoj analizi i sam zapetljao. Nakon te skoro dvije decenije mogla bi se izraditi i klasifikacija petljanja.

Prvi problem u provođenju reformi je loša ili nikakva koordinacija između različitih nivoa obrazovnih vlasti. 

Zajednička jezgra prvo je ugrađena u nastavne planove i programe za osmogodišnju osnovnu školu na nivou kantona, a onda je 2006. godine Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke raspisalo konkurs za izradu udžbenika historije i geografije, u kojem se tražilo da autori poštuju važeći federalni nastavni plan i program i Zajedničku jezgru, što je bilo nemoguće jer se ova dva dokumenta međusobno isključuju! Pošto je federalni plan i program izrađen 2001, a Zajednička jezgra 2003. godine, raspored nastavnih sadržaja po razredima se razlikovao. Na primjer, teme: Robovlasništvo, Grčki svijet i Rimski svijet se, prema federalnom nastavnom planu i programu, obrađuju u 5. razredu, a po Zajedničkoj jezgri u 6. razredu osnovne škole!

Drugi problem odnosi se na neusklađenost proklamovanih ciljeva i konkretnih dokumenata. 

Prema Smjernicama za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini, koje su obrazovne vlasti izradile u saradnji sa Misijom OSCE-a u BiH, zamišljeno je da nastava historije postane instrument pomirenja među narodima u našoj zemlji. Međutim, niti je Zajednička jezgra ono za šta se predstavlja, niti Smjernice pomažu u kreiranju udžbenika koji doprinose pomirenju i kvalitetnijoj nastavi historije. U Zajedničkoj jezgri nema pomena historije BiH, tako da bi ovaj dokument mogao biti i Zajednička jezgra nastavnih planova i programa država Jugoistočne Evrope ili svih evropskih i svjetskih država. 

Smjernicama se uvelo multiperspektivno prezentiranje spornih, odnosno osjetljivih tema, uz korištenje historijskih izvora, a nastavnim planom i programom nije određeno koje su to osjetljive teme koje se trebaju prezentirati na multiperspektivan način. Tako smo dobili jedan udžbenik po kojem postoji jedna naučna teorija o Crkvi bosanskoj, a drugi udžbenik u kojem su prezentirane dvije naučne teorije o Crkvi bosanskoj. 

Treći problem je nepostojanje autoriteta koji bi provodio reformske ciljeve.

Imamo Zajedničku jezgru, ali i dalje svaki konstitutivni narod uči svoju historiju, a ne historiju BiH, i svako na svoj način interpretira događaje iz dalje i bliže prošlosti. 

S prvim problemom povezan je četvrti – neusklađena zakonska regulativa.

Izradi Zajedničkih jezgri prethodilo je donošenje Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Tim zakonom, donesenim 2003. godine, utvrđen je i konkretiziran tok promjena u osnovnom odgoju i obrazovanju, a kantonalni zakoni koji su u toku 2004. godine s njim usklađeni dali su pravnu osnovu za promjenu u osnovnom odgoju i obrazovanju i implementaciju tih promjena zajedničkim aktivnostima svih kantona koje koordinira Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. U skladu sa Okvirnim zakonom Federalno ministarstvo je 2004. godine počelo sa sukcesivnom izradom Okvirnog nastavnog plana i programa za devetogodišnju osnovnu školu s ciljem ujednačavanja obrazovnog sistema, što je bio cilj i Okvirnog zakona. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i sada postoji, a na snazi je i Okvirni zakon, što nameće pitanje zakonitosti onog što provodi Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo od 2018. godine, počev od revizija nastavnih planova i programa do kurikularne reforme! Sve ono što se unazad četiri godine odvija u obrazovanju u Kantonu Sarajevo suprotno je ujednačavanju obrazovnog sistema.

U vezi s četvrtim je peti problem – neuređena udžbenička politika.

Revizijom nastavnih planova i programa iz 2018. godine utvrđeno je da udžbenici ne odgovaraju planu i programu. To više nije Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu, što znači da se obrazovni sistem vratio u 2007, ili u čak u 2003. godinu. Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu imao je mnogo nedostataka, ali revidirani je još gori i za njega još nema udžbenika.

Šesti problem je formalizam i površnost.

Na stranici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) nema druge Zajedničke jezgre osim one iz 2003. godine kojom su određeni zajednički nastavni sadržaji svih planova i programa u BiH. Bilo je predviđeno da se Zajednička jezgra postepeno razvija, a rezultat razvoja je Zajednička jezgra nastavnih planova i programa (ZJNPP) za historiju definirana na ishodima učenja iz 2016. godine. I letimično poređenje pokazuje da su nastavni sadržaji ZJNPP-a ostali isti, samo su izrađeni ishodi učenja. 

Mogli bismo ovako do sutra. Ali već iz nabrojanog je jasno da se dobre želje, stručnost i odgovornost ni u putu (reformskom) nisu srele.