Pri zasnivanju radnog odnosa nastavnice sa dvije, tri, četiri ili pet godina studija imaju isti status, a kod određivanja koeficijenata za obračun plaća nemaju!?

Kolektivni ugovor za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje predviđa isti koeficijent za obračun plaće nastavnicima sa VII stepenom stručne spreme i sa završenim I ili II ciklusom bolonjskog visokoobrazovnog procesa, a nastavnici sa VI stepenom, odnosno oni sa višom stručnom spremom, imaju znatno niži koeficijent.

Dakle, nastavnicima sa završenim prvim ciklusom bolonjskog visokoobrazovnog procesa priznaje se koeficijent visoke stručne spreme, ali oni su, isto kao i nastavnici s višom stručnom spremom, mogli konkurisati i biti primljeni na poslove nastavnika do 1. septembra 2021. godine. Za dalje ne znamo jer još nije dogovoreno.

Osim toga, u Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo piše: Plaće radnicima, utvrđene na način iz st. (2), (5) i (8) ovog člana, ne mogu biti manje od plaća radnika u državnoj upravi (organima uprave), kulturi, srednjem i visokom obrazovanju iste stručne spreme i složenosti poslova. No, prema Registru zaposlenih u javnom sektoru u Kantonu Sarajevo, osnovna plaća asistenata na fakultetima Univerziteta u Sarajevu sa završenim II ciklusom bolonjskog visokoobrazovnog procesa je 1.354 KM, a osnovna plaća nastavnika sa VII stepenom stručne spreme ili sa završenim II ciklusom bolonjskog visokoobrazovnog procesa, nastavnika sa zvanjem magistra nauka i nastavnika sa zvanjem doktora nauka je 1.165 KM!

Od nastavnika se, prema Pravilniku o stručnom usavršavanju odgajatelja, profesora/nastavnika i stručnih saradnika u predškolskim ustanovama, osnovnim, srednjim školama i domovima učenika (iz 2004. godine) očekuje i da se stručno usavršavaju, individualno i kolektivno, ali za to je predviđen jedan školski čas ili 45 minuta sedmično!

U stručno usavršavanje, između ostalog, spada: praćenje stručnih listova i časopisa i druge stručne literature, naučno-istraživački rad, objavljivanje publikacija, učešće na savjetovanjima, seminarima, kursevima, naučnim ekskurzijama, i studijska putovanja. Teorijski, nastavnici su dužni raditi sve to, ali u praksi školske uprave prate i provjeravaju samo izvođenje oglednih i uglednih časova i učešće u radu stručnih organa ustanove; druge obaveze niko ne provjerava. Ovo znači da nastavnici i nastavnice, pratili ili ne stručnu literaturu, pisali ili ne naučno-istraživačke radove, učestvovali ili ne na seminarima, imaju istu plaću. Njihov ugled se ne mijenja ni među đacima ni među roditeljima, a ni među radnim kolegama i kolegicama.

Te obaveze izvršavaju uglavnom nastavnici koji su završili ili žele završiti magistarske i doktorske studije, ali taj viši stepen obrazovanja ne samo da neće donijeti veću plaću, nego, kao i nastavnici s nižom stručnom spremom, u okviru svoje 40-satne radne sedmice imaju obavezu jedan sat stručnog usavršavanja! Moraju, iako su već prekvalificirani i, možemo reći, potplaćeni!

Uključivanjem djece s lakšim i težim poteškoćama u razvoju u redovne škole stručno usavršavanje nastavnica proširilo se i na polje medicine, i to ne mijenja njihovu osnovnu plaću, iako je osnovna plaća doktora medicine (VII stepen stručne spreme) 1.973 KM – gotovo 800 KM veća od nastavničke, bez obzira na stepen obrazovanja!

Poredeći Pravilnik o stručnom usavršavanju i Kolektivni ugovor nameće se zaključak da se od nastavnika očekuje da u okviru svog stručnog usavršavanja rade sve ono što je potrebno za sticanje naučnog zvanja magistra i doktora nauka, ali se očekuje da nikad ne steknu to zvanje! Mogu steći, ali im Ministarstvo ne priznaje naučno zvanje! U javnim kritikama školstva često se može čuti da su nastavnici nestručni, a Ministarstvu je stručno usavršavanje i stručna sprema nastavnog kadra problem u kontekstu plaće – već duže vrijeme ignorišu zahtjeve nastavnika za povećanje koeficijenata u skladu sa stepenom obrazovanja i usavršavanjima. Osim toga, stručna sprema i koeficijenti za obračun plaća problem su i među nastavnicima koji ne trpe razlike u plaćama pozivajući se na pravo na jednaku plaću za jednak posao. No, ako se to primijeni u obrazovnom sistemu – obesmišljava se stručno usavršavanje jer, u konačnici, stručna sprema nema nikakve veze sa stručnim usavršavanjem na koje su nastavnice zakonom obavezane! Ako se od profesorica u osnovnim i srednjim školama očekuje i naučno-istraživački rad, ako je prije petnaest godina Ministarstvo napravilo znatnu razliku u koeficijentima za obračun plaća između nastavnica sa višom i visokom stručnom spremom, a radno mjesto nastavnica nije zahtijevalo visoku stručnu spremu, zar nije logično da i koeficijent za obračun plaća magistara i doktora nauka bude u skladu s njihovom stručnom spremom?

Kolektivnim ugovorim propisane su mjere zaštite radnika u osnovnim školama u postupku zaštite dostojanstva, odnosno od diskriminacije i mobinga, ali niko nastavnike i nastavnice nije zaštitio od plaće nedostojne njihove stručne spreme i sve veće složenosti njihovog posla.