U Ujedinjenom Kraljevstvu vakcinisano je oko 40 miliona ljudi i ova država ima jednu od najboljih stopa vakcinacije na svijetu – čak 60% njenog stanovništva primilo je obje doze. Sljedeći je korak imunizacija mladih koji imaju 16 i 17 godina.
Vakcinacija mladih ima toliko pozitivnih strana, uprkos činjenici da mladi najčešće ne obolijevaju od Covida 19 sa težim simptomima. Istina je, međutim, da i mladi mogu oboljeti od dužeg oblika bolesti (dugi Covid) i da slobodno kretanje virusa među njima na značajan način može negativno utjecati na živote njih i njihovih porodica. Sasvim je moguće da nevakcinisana mlada osoba zarazi starijeg člana porodice koji se, iako je vakcinisan, može razboljeti, kaže Alex Richter, profesor i savjetnik za kliničku imunologiju Univerziteta u Birminghamu.
Iz Svjetske zdravstvene organizacije, s druge strane, imaju sasvim drugačiji stav – smatraju da su vakcine potrebnije ljudima u siromašnim zemljama, gdje je stopa imunizacije loša i da bi na taj način vakcinacija imala veći efekat u cjelokupnom razvoju pandemije. Na isti način kažu da bogate zemlje ne trebaju treći put vakcinisati osobe sa slabom imunološkom slikom, nego da te vakcine doniraju zemljama koje ih nemaju.
Danas većina stručnjakinja smatra da je zbog stope zaraženosti delta varijantom virusa u Velikoj Britaniji kolektivni imunitet na osnovu vakcinacije izgubljena bitka, ali da je ipak privilegija živjeti u zemlji koja ima toliko stopu imunizacije.
U Africi je zbog nedostatka vakcina, problema sa transportom kao i otpora stanovništva prema vakcinaciji nemoguće razmišljati o kolektivnom imunitetu, pišu Edina Amponsah-Dacosta i Benjamin Kagina, istraživačica i istraživač sa Univerziteta Cape Town.
Keymanthri Moodley, direktorica Centra za medicinsku etiku i pravo na Univerzitetu Stellenbosch misli da bi države kao što su Južna Afrika trebale vakcinaciju učiniti obaveznom za svaku osobu koja je zdravstveno sposobna primiti vakcinu, te da bi se na taj način spasili životi, a dostupni bi se resursi iskoristili na pravi način. Ona smatra da bi na ovaj način društvo vidjelo kako su vakcine bitne i kako bi se povjerenje ljudi povećalo. Međutim, čak i kada bi više ljudi pristalo na vakcinaciju, u Africi ne bi bilo dovoljno vakcina za sve njih, što priču vraća na početak – da li je za svijet bolje da bogate države vakcinišu svoju omladinu i ranjivu populaciju ili su te vakcine potrebnije negdje drugo?
