Pratim informacije o sukobu dviju djevojčica u Jajcu i razmišljam šta je bila potreba te djece i šta je uzrok problema. Umjesto da, za njihovu dobrobit, situaciju prepustimo odgovornima – školi, socijalnim radnicima, vidim da su se u sukob uključili roditelji, mediji, a i šira javnost komentariše događaj, pa i oni koji ne vladaju činjenicama.

Taj sukob zapravo je povod da pogledamo oko sebe i utvrdimo da kao društvo imamo pogrešne vrijednosti, a djeca ih uče od odraslih, okoline, medija...

Vrijednosti jednog društva imaju motivacijsku ulogu, na mnoge načine usmjeravaju naše ponašanje, određuju i sačinjavaju naš karakter, a poremećen sistem vrijednosti dovodi do ponašanja koja su za osudu. S jasno definisanim sistemom vrijednosti svjesni smo odluka koje donosimo i posljedica svog djelovanja. Naša je dužnost da svjesno odgajamo djecu u skladu s pozitivnim društvenim vrijednostima.

Škola je oduvijek bila mjesto gdje su se propagirale i gdje se podučavalo o određenim vrijednostima, ali to je kompleksan proces za koji je potreban angažman cijelog društva, na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ako djeca oko sebe ne vide ono što im govorimo, a ona nas svakodnevno posmatraju, prate i ugledaju se na nas – šaljemo im nejasne poruke.

Sigurna sam da u Bosni i Hercegovini prave vrijednosti nisu nestale, samo u današnjem društvu vladaju neke druge, pa tako i među djecom, ali moguće je stvoriti sigurno okruženje u kojem se prave vrijednosti njeguju i žive. Zamislite društvo u kojem vlada:

- pravičnost, koja štiti prava svake osobe uvažavajući njene posebnosti i različitosti;

- solidarnost, koja se temelji na uzajamnom poštovanju i razumijevanju, sposobnosti da suosjećamo s patnjama i problemima drugih i da jedni drugima pomažemo;

- poštenje, pa da uvijek nastojimo uraditi ono što je ispravno, fer i dobro, iako nam ne donosi korist;

- zdravlje, koje podrazumijeva fizičko, psihičko i socijalno blagostanje;

- sreća kao lično osjećanje zadovoljstva koje dijelimo s drugim;

- mir, što podrazumijeva dostojanstven život u harmoniji s ljudima i prirodom;

- odgovornost kao spremnost da savjesno izvršavamo svoje obaveze i zadatke i poštujemo dato obećanje i dogovor;

- prijateljstvo kao odnos zasnovan na međusobnom povjerenju i poštovanju;

- obrazovanje, koje hrani naš um i dušu;

- razumijevanje da smo dio prirode koju trebamo štititi;

- poštovanje, pa da se prema drugim odnosimo ljubazno i prijateljski i brinemo o njihovim osjećajima i dobrobiti i

- hrabrost da se izdignemo iznad svojih strahova i pobijedimo ih.

Stvaranje takvog okruženja za našu djecu posao je svih nas.

Obrazovnim institucijama preporučila bih upotrebu Priručnika za edukatore i roditelje Škola vrijednosti, čiji je izdavač Centar za obrazovne inicijative Step by Step. Pruža obilje ideja i aktivnosti koje nije teško realizovati, a iz iskustva znam da daju rezultate.

Mediji bi mogli pomoći djeci i društvu tako da preplave naš prostor sadržajima koji propagiraju pozitivne, univerzalne vrijednosti. Istovremeno, ako su odgovorni, trebaju sankcionisati govor mržnje. Neophodno je da svaki pojedinac ima nultu toleranciju prema lošem i da živi prave vrijednosti, jer djeca nas posmatraju i uče. Naše vrijednosti postaju naša sudbina.