Medijima smo danas izloženi više nego ikad prije, a sve veći broj djece i mladih osnovne informacije prima preko društvenih mreža, pri čemu vrlo rijetko provjeravaju autentičnost i vjerodostojnost informacija, bez obzira što ih tome učimo. Učenici često informacije pokušavaju provjeriti u školi, tako da mi moramo biti informisani o različitim dešavanjima.

U osnovnoj školi počinjemo osposobljavati đake da znaju vrednovati i kritički analizirati medijske sadržaje kako bi znali tumačiti poruke na način da procijene njihovu vjerodostojnost, pouzdanost i istinitost i na osnovu toga donositi odluke, odnosno formirati mišljenje. Jedino što možemo učiniti je povećati rad na tom planu, osposobiti ih da razlikuju činjenice od mišljenja i neprestano insistirati da se pitaju:

• kada je informacija izašla u javnost (datum i vrijeme);
• je li izvor informacije pouzdan i tačno naveden;
• je li osoba koja je izrekla informaciju stručnjakinja za tu oblast;
• može li se informacija provjeriti iz nekog drugog izvora;
• da li je fotografija autentična;
• je li određeni događaj moguć?

Sve bržim protokom informacija putem zvaničnih medija i društvenih mreža situacija postaje složenija, pa se, koliko god nastavnice i nastavnici razvijali medijske kompetencije, ponekad nađu u teškim situacijama. Pandemija je dodatno zakomplikovala cijelu situaciju, posebno u obrazovanju, ali i u komunikaciji. Naime, važne informacije u vezi s nastavnim procesom mi, učitelji i učiteljice, dobijamo posljednji, a đaci i njihovi roditelji putem različitih medija, pa oni imaju informacije o organizaciji rada i mjerama u školi prije zvaničnog obavještenja. Zbog toga često nemamo adekvatan odgovor na neka njihova pitanja. Ako i donesu ili pokažu vijest, dešava se da, i kada provjerimo autentičnost izvora, datum i mjesto objave, ne možemo je potvrditi sve dok ne dobijemo zvanični dopis. U tim situacijama sretna sam kad vidim da su moji učenici usvojili osnovne elemente medijske pismenosti, ali sam i razočarana jer informacije koje su bitne za organizaciju rada saznajem kasno. Tako se nekidan desila čudna situacija u razredu.

Učiteljice, od ponedjeljka idemo na online nastavu, da i Vi znate, rekla mi je jedna učenica u srijedu. U petak u 14 sati i 10 minuta ta informacija je potvrđena, a meni (ili nama) je ostavljen vikend da se pripremim za drugi vid nastave.

Da li griješim što mislim da to nije uredu?