Šta je inkluzija ako učenice i učenici s poteškoćama u razvoju od 07:45 do 13:15 borave s nastavnicima u učionici u redovnim školama?

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo dodijelilo je 445.619 KM za projekte 17 udruženja koja provode aktivnosti inkluzivnog odgoja i obrazovanja, a među njima je i Udruženje učitelja Kantona Sarajevo. S druge strane, početkom septembra 2020. godine potpisan je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja. Prema članu 66. tog Ugovora, nastavnici nemaju pravo na poseban dodatak na plaću u iznosu od 1 posto osnovne plaće za svaki realizirani čas sa učenikom s teškoćama u razvoju ako su u ustanovi zaposleni, odnosno ako programe s djecom s poteškoćama realiziraju asistenti!? Da li ovo znači da i nastavnici predmetne nastave trebaju osnovati udruženje kako bi bar dobili sredstva za kupovinu nastavnih sredstava, koja često kupuju o vlastitom trošku? Je li inkluzija uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u redovne škole ili u razna udruženja?

Jedan sat na stručno usavršavanje

Uključivanjem djece s poteškoćama u redovne škole koncepcija nastavničkih kompetencija proširila se na cjelovitije poznavanje razvoja djeteta, na razvoj sposobnosti i vještina opservacije, praćenja i evaluacije postignuća djeteta, znanja koja se tiču izrade individualnog, prilagođenog programa i metodike rada sa djetetom, na potrebu za razvojem vještina u organizaciji razrednog učenja u kom sva djeca postižu uspjeh. Pored organizacije nastave za učenike s poteškoćama u razvoju, učiteljice i nastavnici morali su se educirati o Downovom sindromu, autizmu, disleksiji, ADHD sindromu, cerebralnoj paralizi i ostalim poteškoćama u razvoju djece, pa su tako ušli i u polje medicine. Dakle, povećani su zahtjevi prema nastavnicima u kontekstu stručnosti i kompetencija, ali je u strukturi 40-satne radne sedmice za stručno usavršavanje i dalje predviđen samo jedan sat!? Šta se može uraditi za sat vremena ako vam niko nije dao ni spisak literature, pa morate prvo istražiti na internetu, a onda ići do biblioteke jer nemate knjigu u kući ili školi? Šta ako na putu do biblioteke sretnete poznanika koji ne radi u školi i koji neće reći da vas je sreo na poslu, nego u gradu? Šta sa čitanjem te literature, ako čitanje mnogi ne smatraju poslom, pogotovo kada karakter posla dozvoljava otići na kafu ili sjediti u parku i čitati knjigu? Koliko teksta s razumijevanjem može pročitati nastavnik za sat vremena, čak i ako je savladao tehniku brzog čitanja? Obrazovna vlast potencira važnost stručnog usavršavanja, ali ovim jednim satom u 40-satnoj radnoj sedmici marginalizira ga!

Sporni dodatak od 1%, a najviše 10%

Nastavnici su deset godina provodili inkluziju bez naknade i bez asistenata, a od 2016. godine imaju pravo na poseban dodatak na plaću u iznosu od 1 posto osnovne plaće za svaki realizirani čas sa učenikom s poteškoćama u razvoju. Treba napomenuti da taj čas nije samo čas ili 45 minuta, nego i izrada individualno prilagođenih programa, izrada prilagođenih nastavnih materijala i izvještaj o postignućima učenika i učenica. Ubrzo je ovaj posebni dodatak postao problem i za nastavnice i za roditelje i za Ministarstvo. Na društvenim mrežama mogu se pročitati razmišljanja roditelja prema kojima nastavnici opserviraju đake kako bi dobili procenat na plaću. Nastavnicama je postao problem što se u redovne škole upisuje sve veći broj djece sa poteškoćama u razvoju, a dodatak na plaću za rad s njima maksimalno je 10 posto, odnosno nastavniku se može platiti maksimalno 10 časova, bez obzira na to s koliko učenika radi. Tako jedan nastavnik može u toku školske godine raditi istovremeno s đacima s intelektualnim poteškoćama, s Downovim sindromom, ADHD sindromom, disleksijom, poremećajima iz autističnog spektra, cerebralnom paralizom, poremećajem u ponašanju i dr. Često učenik biva opserviran tek kada pređe u predmetnu nastavu, jer ne može pratiti onu po redovnim planovima i programima, a nastavnik zbog kriterija ocjenjivanja mora s njim raditi po prilagođenom planu i programu, iako sebi tako povećava obim posla, a plaća ostaje ista.

Istovremeno, imamo rast broja đaka s poteškoćama u razvoju jer u praksi nastavnice nemaju pravo odlučivanja, iako u Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, u članu 68 (stav 5), piše da na zahtjev škole i na osnovu mišljenja stručnog tima učenik može preći iz redovne škole u Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju učenika sa teškoćama. Iako se u Zakonu ne spominje da je za prelaz iz jedne ustanove u drugu potrebna saglasnost roditelja, kada nastavnik sugeriše školskoj upravi da učenik treba da se odgaja i obrazuje u Centru, dobije odgovor da je potrebna saglasnost roditelja! Na pitanje zašto je potrebna ako to ne piše u Zakonu i zašto uopće postoji stručni tim ako je za sve potrebna saglasnost roditelja –  nema odgovora! Osim toga, budući da centri postoje, redovna škola ne krši pravo na obrazovanje učenika s poteškoćama u razvoju ako ih uputi u centar.

Razumijevanje i nerazumijevanje

S druge strane, roditelji često imaju prevelika očekivanja od nastavnika kada smatraju da sadržaje predmeta koje tipični učenici dobiju u šestom ili sedmom razredu trebaju prezentirati na način prihvatljiv za šestogodišnjaka! Oni ne razumiju da bi sadržaji tih predmeta, da nisu previše apstraktni i za tipične učenike, prije svega vokabularom, bili dio nastavnog plana i programa za učenike od prvog do petog razreda! Ovakvi zahtjevi roditelja ukazuju na to da se sadašnji koncept inkluzivnog obrazovanja, u kojem učenici s poteškoćama u razvoju pohađaju nastavu iz svih nastavnih predmeta, mora mijenjati.

Posrećilo se onim školama u kojima nema mnogo đaka s poteškoćama u razvoju, ali i nastavnicima koji ne predaju svim odjeljenjima od petog do devetog razreda u školi u kojoj ima više od pet učenika s poteškoćama. Naime, oni koji predaju svim odjeljenjima od petog do devetog razreda su nastavnici s najvećom nastavnom normom, koji predaju i više nastavnih predmeta ili realiziraju više od tri redovna nastavna plana i programa u toku godine! Pedagoški standardi i normativi dozvoljavaju da se njima u 40-satnu radnu sedmicu ugradi i razredništvo! Prema važećim normativima, u okviru 40-satne radne sedmice 12 sati određeno je za pripremanje nastave i onim nastavnicima koji imaju recimo dva redovna i dva izborna plana i programa, kao i onim nastavnicima koji imaju šest redovnih i deset izbornih programa.

Prošle godine je Ministarstvo za obrazovanje Kantona Sarajevo u redovnim osnovnim školama za rad s djecom s poteškoćama u razvoju angažiralo asistente, od kojih su neki imali nastavničku plaću, a drugi tek jednu trećinu nastavničke plaće! Asistenti sa trećinom nastavničke plaće počeli su se pitati zašto da rade isti posao za trećinu nastavničke plaće, a nastavnici su počeli razmišljati da je mnogo bolje biti asistent nego nastavnik. Nastavnici su deset godina radili i s tipičnim učenicima i s onim s poteškoćama u razvoju bez naknade i bez asistenata. Je li ovakva praksa smišljena da bi se spriječilo jedinstvo nosilaca nastavnog procesa?

Altruizam koji prevazilazi mogućnosti

Prošle školske godine (2019/20) nisu bili jasno definirani poslovi nastavnika i asistenata u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, tako da su nastavnici sami izrađivali i individualno prilagođene programe i prilagođene nastavne materijale. U augustu 2020. godine Ministarstvo za obrazovanje Kantona Sarajevo dostavilo je školama Metodologiju online nastave u Kantonu Sarajevo, u kojoj je navedeno da nastavnici i asistenti zajednički pripremaju materijal potreban za realizaciju online nastave (Metodologija online nastave u Kantonu Sarajevo, str. 48). Prema toj Metodologiji, i članovi mobilnog stručnog tima zaduženi su za kreiranje nastavnog i didaktičkog materijala, a to je upravo najteži dio posla u radu s đacima s poteškoćama. No, za sada, s koronom i online ili kombinovanom nastavom, nema ništa od tog zajedničkog rada.

Otkako je uvedena u redovne osnovne škole, inkluzija je često tema okruglih stolova, simpozija i novinskih članaka, o njoj je napisan niz priručnika u kojima je opisano kako bi trebala izgledati u praksi. Međutim, u mnoštvu inkluzivne literature ne postoji ozbiljan osvrt na promjenu učiteljskog i nastavničkog posla, osim što se u nekim analitičkim studijama navode stavovi nastavnika i nastavnica o uvođenju inkluzije u redovne škole. Budući da se prihvatanje i provođenje inkluzije povezuje sa altruizmom, učitelji i nastavnice često nailaze na nerazumijevanje i osudu ako imaju negativan stav prema ovome. Tako su, zbog straha od osude, prisiljeni na altruizam bez granica, na altruizam koji prevazilazi njihove mogućnosti.