Podaci će u ovom tekstu biti malo izmijenjeni, tako da se priča ne vezuje za konkretnu školu. Prednost ovog taktičkog i nenovinarskog manevra je u tome da se direktora, koji statira u priči, može nazvati stranačkim ovnetom sa velikim G, a da se on ne prepozna i ne tuži nas.

Tom se direktoru žitkog karaktera u našoj priči obraća roditelj, nezadovoljan zaključnom ocjenom četiri (4) koju je njegov potomak zaslužio u završnoj godini svoga školovanja. Razlog što je mladom i perspektivnom intelektualcu nanesena nepravda leži u lošem, nestručnom i nepedagoškom radu nastavnika. Iako od deset dobijenih ocjena u toku školske godine oštećeni genije nema ubilježenu niti jednu peticu, niti jednu!, njegovo veličanstvo roditelj zahtijeva od direktora da tu očiglednu grešku ispravi. A krivca, profesora, da kazni. Jer je, to se može činjenično dokazati, lagao u dnevniku. Napisao je da maturant nije znao ništa o naturalizmu, iako ga, prema tvrdnjama maturanta koji nikad ne laže mamu i tatu, to nastavnik nikad nije pitao, nego je samo postavio pitanje kojem pravcu pripada Emil Zola.

Niti na jednu od deset ocjena mama i tata nisu dali prigovor tokom školske godine, nego na sve, đuture, na kraju, prijeteći školi u istom molećivom zahtjevu i prosvjetnom inspekcijom.

A šta na to uradio drug direktor Ovno G.?

Umjesto da otpiše nasilnika, koji bi i sebi i svom iveru više dobra učinio da se obrati za pomoć psihijatru i psihologu, umjesto prosvjetnoj inspekciji, umjesto da zaštiti svog kolegu i uposlenika i profesora sa 30 godina iskustva, a tako i cijelu školu kao odgojnu ustanovu, drug Ovno G. traži od optuženog nastavnika da napiše izjavu u vezi sa zaprimljenom pritužbom.

Već je i taj korak, ako je i propisan procedurom za ovakve slučajeve, pogrešan, jer se nastavnik kao pojedinac ostavlja na vjetrometini ignoranata i skorojevića, s pretpostavkom da je kriv dok ne dokaže suprotno. Kao da evidencija vođena tokom cijele školske godine, svi napisani i na vrijeme predani mjesečni izvještaji, sve odluke nastavnih vijeća, radno iskustvo i fakultetska diploma, kao da svi oni skupa nisu dovoljan razlog da se drski roditeljski prigovor naprosto odbaci kao neutemeljen.

Nakon što dvaput poniženi nastavnik napiše izjavu, drug Ovno G. neće je ni pročitati. Ona je bila samo nužan zakonski polukorak ka rješenju: u međuvremenu je već formirao komisiju od kolega podobne moralne žitkoće, koja će ekspresno poništiti zaključenu ocjenu, i bez suvišnih pitanja zaključiti mlađanom ekspertu za naturalizam peticu. Uz prigodne poklone, svi dobijaju majice s natpisom 2+2=5 i Svi smo mi Ovno G., koje će nositi na uramljenoj slici zlatnih učenika generacije 2019/20.

Hoće li se poniženi nastavnik žaliti, hoće li prijaviti mobing, hoće li objaviti pismene radove uramljenog junoše? Neće, jer je pristojan, a već neko vrijeme i umoran od otežanog disanja u smradnoj sredini.

Hoće li se buniti roditelji maturanata kojima nije Ovno G. popravljao prosjek? Neće, jer su i oni pristojni, a pomalo i mudrice: problem je ionako u nadležnosti vodokotlića.

Hoće li ustati sindikat? Neće, i on je pristojan, ne miješa se u stručne stvari. Nije li geslo nastavnog proletarijata da ne treba gristi jaram koji nas hrani?

Niko se neće oglasiti. Ako se negdje i podigne neki kažiprst, biće to samo da se gurne u nos. Kojem je pravcu pripadao Zola?

Naguralizmu...