U ponedjeljak, 3. februara 2020. godine, počeo je projekat Škola pod šarenim krovom, koji je okupio više od stotinu učitelja i učiteljica iz cijele BiH i skoro 2.200 mlađih osnovaca i osnovki. Svi oni okupljeni su oko četiri zadatka, koja će rješavati u svojoj školi kako budu znali i željeli, a predstaviće ih u zajedničkoj Facebook-grupi koja je za sada zatvorena za širu javnost. Dok budu rješavali svoje zadatke trebali bi se upoznavati, bez obzira na fizičku udaljenost, i razmijeniti pokoje pismo.

Prvi zadatak je razredni pano s naslovom Da se bolje upoznamo, gdje će đaci predstaviti svoje razrede, drugi je album O meni i mojoj porodici, u kom učenici predstavljaju sebe kao osobe i svoje porodice, treći je interaktivna knjiga Ljepote moje škole i moje okoline, u kojoj će predstaviti svoje škole, mjesto ili grad, te ljepote okoline ili zavičaja i poznatih i uspješnih osoba iz svoje okoline/zavičaja, a četvrti Sklapanje novih prijateljstava – Pišem ti pismo, prijatelju novi, u okviru kog će oni koji se upoznaju jedni drugima pisati pisma i slati ih isključivo poštom. Projekat će završiti okupljanjem svih uključenih i evaluacijom i refleksijom učenika i učenica...

Ovim sam htjela probuditi entuzijazam kod kolega, ali i kod djece, jer i ona danas mahom komuniciraju putem društvenih mreža, odlično koriste sve web-alate, aplikacije, igre, a običnim papirom, makazama, ljepilom i vlastitom kreativnošću služe se sve manje. Tragala sam za idejom koja će našu djecu vratiti izvornom načinu rada i komuniciranja – uz pomoć likovnih i drugih kreativnih aktivnosti, te pisanja pisama – bez telefona, tableta i računara. Zanimljivo je da svi učesnici prije početka svakog zadatka dobiju identičan početni materijal, a da nijedan učitelj taj materijal sa svojim đacima ne iskoristi na isti način. Svaki je drugačiji, svaki je jedinstven i poseban. Osim toga, svaka učenica će dobiti priliku da pronađe prijatelja/prijateljicu iz druge škole ili drugog dijela Bosne i Hercegovine i nastavi prijateljstvo putem razmjene pisma.

A, kako je počelo?

Mjesecima su se u mojoj glavi rojile ideje i odgovarala sam na pitanje kako u osnovnim školama organizovati nešto novo, jedinstveno, kreativno, jednostavno, a posebno i zanimljivo. Tražila sam način da mi, učiteljice, pokažemo svoju snagu, ali i snagu naših đaka. Htjela sam da probudim davno zaboravljeni način uspostavljanja prijateljskih veza, stvaranja novih prijateljstva.

Kako su naši nastavni planovi i programi suhoparni, odnosno godinama neusklađeni s današnjim potrebama djece, a obrazovni sistem odavno zapao u monotoniju, shvatila sam da je potrebno što više kreativnosti da bi se današnji učenici zainteresovali za nastavu. Rijetki su nastavnici koji uspijevaju zainteresovati svoje đake za rad, pogotovo zajednički i kreativan, te dovoljno privlačan da bi oni sami radili i da se iz tog rada rode nova poznanstva i prijateljstva.

Kada sam smislila šta bismo mogli raditi, pomislila sam da će to biti nemoguće jer treba uvezati stotine učitelja i učiteljica iz desetina gradova i sela širom BiH, što je djelovalo preambiciozno, jer ako imamo dvije škole pod jednim krovom i ako dvije ne mogu sarađivati – kako će desetine i stotinu? Ali, onda sam se sjetila da sam 16 godina u učionici i da sam za svoj rad ponijela brojna priznanja, pa i to da sam Najbolji nastavnik bivše Jugoslavije. Na to je stiglo ohrabrenje Alme Avdić, direktorice OŠ Lukavac Grad iz Lukavca, u kojoj radim, i njena ponude da naša škola bude zvanična nositeljica cijele priče. Od tog trenutka samo nebo mi je granica!

E onda je trebalo pribaviti saglasnost nadležnog ministarstva Tuzlanskog kantona, ali nisam nimalo brinula. Znala sam da je namjera dobra i da smo napravili dobar materijal. Ministarstvo nauke i obrazovanja, na čelu s ministricom Fahretom Brašnjić, vrlo brzo nam je dalo zvaničnu saglasnost, i sad nema natrag!

Čim smo oglasili projekat na društvenim mrežama, prijave su počele stizati iz cijele Bosne i Hercegovine, stotine! Neke smo morali i odbiti jer je ideja da radimo samo s mlađim školskim uzrastom, u razrednoj nastavi. Sada su u projektu škole iz desetina bh. gradova: Lukavac, Tuzla, Kalesija, Srebrenik, Živinice, Gradačac, Gračanica, Bihać, Ostrožac, Velika Kladuša, Cazin, Sarajevo, Blagaj, Visoko, Fojnica, Zenica, Kakanj, Brčko, Zvornik, Banovići, Živinice, Gornji Vakuf – Uskoplje...

Prva reakcija učesnika i svih onih koji su dijelom ove priče je: Gdje je ovakvo nešto bilo do sada?! Radovi su odavno počeli pristizati na službenu FB-grupu projekta, i to je pregršt ideja na jednom mjestu, toliko kreativnosti da svi koristimo svaki momenat da pogledamo novi rad nekog razreda.

Vjerujem da Škola pod šarenim krovom nudi upravo ono što današnjoj djeci treba: sloboda izražavanja, ispoljavanje kreativnosti, rad na sebi, stvaranje novog prijateljstva, prikazivanje domovine i svog zavičaja u najljepšem svjetlu očima onih najmanjih, koji u svemu vide samo ljepotu.

Svaki zadatak mogu raditi na redovnoj nastavi, ali i u sklopu vannastavnih aktivnosti. Sve teme koje se obrađuju dio su Nastavnog plana i programa učenika u razrednoj nastavi od I do V razreda, a za četvrti zadatak – pisanje pisama – vodili smo računa da đaci imaju saglasnost roditelja.

Od ideje do početka realizacije rastao je tim koji radi na ovim veselim zadacima, pa sada imamo šest regionalnih koordinatora, koji su i sami učesnici u projektnim aktivnostima: Fatima Kadrić (Sarajevo), Sabiha Đuzelić (Ostrožac), Adisa Hadžimehmedagić (Visoko), Snežana Stević (Zvornik), Vildana Mujakić (Tuzla) i Jasmina Zejnilović (Lukavac), te tehnički administrator Adnan Kovačević (Srebrenik), koji održava zvaničnu FB-grupu i daje punu tehničku podršku svakom učesniku. Tim regionalnih koordinatora biran je jednako oprezno i savjesno kao što je izrađen svaki zadatak projekta, i svaki od njih već ima iskustva u radu na projektima vezanim za obrazovanje i zavidne poslovne biografije, kako u izdavačkoj djelatnosti vezanoj za obrazovanje tako i nagrade za svoj uspjeh na nivou kantona, entiteta i BiH. Da, svi smo zajedno u ovoj priči! Zajedno radimo na najbolji mogući način, tako da svaka učesnica svoje zadatke realizuje u skladu s poslovnikom o radu na projektu, i s posebnom pažnjom i značajem zaštite učenika, njihove ličnosti i podataka.

Vjerujem da će se i učitelji i učiteljice iz cijele BiH, radeći na ovom projektu, povezati i nastaviti saradnju, razmjenu ideja i iskustava, jer je komunikacija između prosvjetnih radnika dobar osnov za niz drugih dobrih promjena u obrazovnom sistemu.

Podatke o uspješnosti uspostavljenih kontakata i sklopljenih prijateljstava imaćemo nakon realizacije i posljednjeg projektnog zadatka. Učesnici će na kraju sumirati rezultate, koje će administrator objediniti u cjelinu. Vjerujem da će ciljevi biti ispunjeni, jer sve reakcije do danas govore u prilog tome.

Završnica projekta Škola pod šarenim krovom planirana je za maj u prostorijama moje škole, koja će taj dan ugostiti sve učesnice i učesnike koji žele pogledati izložbu đačkih radova ili bar jedan dio tih ideja. Osim izložbe, planirano je i predstavljanje projekta i evaluacija, ali mislim da već sada s ponosom mogu reći da je uspješan, iako smo tek u prvom mjesecu realizacije.