Nekoliko nevladinih organizacija sa područja Hercegovine organizovalo je 26. oktobra ove godine obilježavanje 75. godišnjice oslobođenja Stoca od fašističke okupacije. Zvanična vlast u Stocu inače ignoriše ovaj datum.

Prema procjeni organizatora, obilježavanju je prisustvovalo nekoliko hiljada učesnika, uglavnom članica i članova udruženja koja baštine tekovine narodnooslobodilačke borbe, bratstva i jedinstva, samoupravnog socijalizma, te poštovalaca lika i djela Josipa Broza Tita i njegovih saboraca. Ispod zastava na kojima se vijorila crvena zvijezda glavnom gradskom ulicom prošetala se kolona u kojoj su većinu činile starije osobe, penzioneri, koji su u Stolac organizovano stigli iz Tuzle, Vareša, Bugojna, Zenice, Viteza, ali i iz zemalja regiona.

Učesnici su od stolačke autobuske stanice prošetali glavnom gradskom ulicom, na kojoj veliki broj ruševina svjedoči o ratnim dešavanjima iz perioda 1992–1995, pa pored biste Maka Dizdara, najpoznatijeg Stočanina, i pored stubova ulične rasvjete ukrašene zastavama Bosne i Hercegovine i Herceg Bosne.

Kolona se zaustavila ispred ostataka partizanskog spomenika u centru grada, gdje su se prisutnima obratili organizatori i njihovi gosti. Jedan od govornika bio je i Sead Đulić, predsjednik Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR). U svom govoru, kritici postojećeg stanja u BiH baziranog na nacionalnoj mržnji, Đulić je kulturu i obrazovanje označio kao najvažnija polja buduće antifašističke borbe, zaključujući svoj govor parolom Kultura i prosvjeta biće naša osveta! Pozvao je prisutne da se aktivno uključe u procese društvenih promjena.

Međutim, pitanje je koliko je Đulićeva publika u Stocu sposobna za pokretanje promjena. Mogu li jugonostalgičari, titoisti, komunjare, leftardi i hipster antifašisti preći sa riječi na djela? Koju politiku opismenjavanja primijeniti u današnjoj BiH u kojoj su se abeceda i azbuka svele na slova S, D, A, H, Z, C, H, Д?

Antifašistkinje i antifašisti su pjevali partizanske pjesme koje slave ljudski rad, zajedništvo i internacionalizam, i to ispred zgrade Osnovne škole Stolac koja radi po hrvatskom nastavnom planu i programu sa hrvatskim nastavnim osobljem za hrvatsku djecu dok se na drugom kraju grada nalazi Prva osnovna škola Stolac koja radi po bošnjačkom nastavnom planu i programu za bošnjačku djecu. Za rušenje ovakvog modela segregacije biće potrebno puno više od horskog refrena.