Obrazovanje o seksu i vezama širom svijeta uglavnom je uslovljeno religijom i generalno zaštitničkim odnosom prema djeci i mladima. Historijski kult nevinosti koja se treba sačuvati do braka, kao i smatranje žena vlasništvom muškaraca još uvijek su duboko ukorijenjeni koncepti u nekim društvima. Čak i u zemljama kao što je Velika Britanija mnogim odraslim osobama nije najugodnije razmišljati o djeci kao o nekome ko može imati seksualna osjećanja, posebno ako se radi o LGBT osjećanjima. Roditelji koji se protive državnom planu za seksualno obrazovanje u osnovnim školama pozivaju se na pravo da se zaštiti dječija nevinost, što podrazumijeva da je seks nešto što kvari omladinu, odnosno nešto pogrešno.

Istina je, međutim, da ovakvo obrazovanje može promijeniti svijet. Djevojčicama može osvijestiti njihovo pravo na jednakost, pravo da budu one koje će reći ne, koje će znati kako pristupiti kontraceptivnim sredstvima i koristiti ih, te boriti se za ono što žele, iskoristiti pravo na posao i na broj djece koju žele i u vrijeme kada žele.

Većina ljudi danas shvata da to što će djeca učiti o seksu ne znači da će se ranije upuštati u seksualne odnose. Štaviše – seksualno obrazovanje uči ih da to ne bi trebali uraditi. Osim toga, najčešće pogrešne, informacije o seksu nikad nisu bile pristupačnije djeci. U Školegijumu smo već pisale o ovome.

Obrazovanje o seksualnosti LGBT osoba još je kompliciranije. U mnogim zemljama seksualni odnosi između osoba istog spola kažnjavaju se zatvorom ili čak smrtnom kaznom. U drugim zemljama u učionicama se sve više razgovara o dječacima koji se osjećaju kao djevojčice ili djevojčicama koje žele biti dječaci. Prošle su godine djeca u razgovorima o prijedlozima obrazovanja koje je britanska Vlada vodila s Međunarodnom federacijom planiranog roditeljstva (IPPF) rekla kako je njihovo seksualno obrazovanje zasnovano na zastrašujućim pričama i rješavanju problema, a ne o seksu kao normalnom dijelu ljudskih života. Žalila su se i na činjenicu da se na ovim časovima nije pričalo o identitetu ili iskustvima LGBT osoba.

Indonezija

Seksualno obrazovanje u ovoj zemlji nije obligatorno, a nije lako doći ni do kontracepcije za parove koji nisu u braku. Abortus je zabranjen ukoliko život žene nije ugrožen, odnosno ukoliko se ne radi o posebnim okolnostima kao što je silovanje. Škole ne žele da ih se vidi kao institucije koje ohrabruju vanbračne seksualne odnose, pa seksualno obrazovanje još uvijek ne postoji kao predmet, osim u slučajevima gdje ga organiziraju nevladine organizacije. U Indoneziji se, pod pokroviteljstvom holandske nevladine organizacije Rutgers, organiziraju časovi u 38 škola, odnosno sedam područja. Program je namijenjen đacima od 12 do 14 godina i bavi se temama vezanim za seks, veze, rodna pitanja, odnosno emocije. Iako su konzervativni političari natjerali ovu organizaciju da adaptira plan i program, odnosno da izbaci riječ seks iz naziva predmeta, da promijeni boje na naslovnoj strani udžbenika jer podsjećaju na LGBT zastavu, odnosno da koristi nove crteže penisa jer su prethodni, prema njima, bili preveliki, previše eksplicitni i sa previše stidnih dlaka, nastavnice, roditelji i đaci ne žele se odreći ovih časova. Diskriminacija prema LGBT osobama je, nažalost, u porastu, a prošle godine u gradu Paramian donesen je zakon koji zabranjuje događaje u vezi s ovom populacijom.

Zbog toga moramo biti jako oprezni pri odabiru tema kada razgovaramo s djecom, kaže Nana Nur Jannah, koordinatorica Rutgers programa.

Uganda

Međunarodna organizacija Fudbal bez granica od 2008. godine radi s izbjeglicama koristeći fudbal kao sredstvo za obrazovni rast djece širom svijeta. U ovoj zemlji oni surađuju sa organizacijom Tackle Africa koja se fokusira na teme reproduktivnog zdravlja, sigurnog seksa i pristanka. Mlađa djeca su u miješanim grupama, dok se starija razdvajaju na muške i ženske grupe kako bi bila slobodnija kada dođe vrijeme za razgovor o kompliciranijim temama.

Iako je HIV jedan od glavnih uzročnika smrti u Africi, razgovor o kontracepciji još uvijek je tabu, kako u obrazovanju tako i van njega. Predsjednička inicijativa za strategiju borbe protiv AIDS-a fokusira se na apstinenciju, a 2014. godine potpisan je zakon protiv homoseksualnosti koji predviđa kazne za istospolne veze, a koji je ustavni sud ove zemlje poništio.

Svakim novim treningom ovi đaci imaju priliku da razgovaraju o seksualnom zdravlju, a sve se zasniva na zajedništvu, gdje se normalizira jezik seksa i svima daje prilika da postave pitanja. Jedna je djevojka pitala: Da li je bitno imati seksualne odnose? Ne ako nisi spremna, kazao joj je trener. A ako si udata, moraš li pristati na seks? pitala je druga. Ne, moraš razgovarati s partnerom o svemu, i potrebno je da se oboje slažete, kazao je on.

Na fudbalskom terenu morate sve vrijeme biti fokusirani, kaže Pius Kadapao, program-menadžer koji pojašnjava da je ovaj model učenja uspješniji od klasičnih časova, gdje đaci često nisu fokusirani.

Holandija

Sedmica proljetne groznice program je koji se u osnovnim školama u Holandiji provodi već 14 godina, a koji uključuje dnevne razgovore o vezama, seksualnosti i otpornosti. Broj trudnoća u tinejdžerskom dobu u Holandiji najmanji je u Evropskoj uniji.

Istraživanja pokazuju da djeca, kada od malih nogu uče o vezama i seksualnosti, kasnije postaju seksualno aktivna i donose informirane odluke u svojim životima, kaže Elsveth Reitzema, članica organizacije Rutgers.

Ovaj program ne bavi se samo reproduktivnim zdravljem, nego se razgovara i o tome kako izraziti osjećaje, postaviti granice, o seksualnoj različitosti, vlastitoj percepciji i opasnostima interneta.

Velika Britanija

Jess Hurst već pet godina radi kao nastavnica u državnoj osnovnoj školi u Cambridgeu, a ovih je dana s đacima pričala o vezama.

Danas smo pričali o mokrim snovima, erekciji i ejakulaciji, kaže svojim devetogodišnjim i desetogodišnjim đacima i dodaje: O čemu još? Dižu ruke i nabrajaju: O hormonima i emocionalnim promjenama, iscjetku i menstruaciji.

Od septembra 2020. godine sve škole u Velikoj Britaniji morat će pratiti novi plan i program seksualnog obrazovanja koji nije bio aktualiziran u posljednjih 20 godina. U osnovnoj školi će se razgovarati o zdravim vezama, pubertetu i sigurnosti na internetu, dok će srednjoškolci pričati o groomingu, seksualnom iskorištavanju i nasilju u porodici, spolno prenosivim infekcijama i posljedicama gledanja štetnog online sadržaja. Mutilacija ženskih genitalija, poremećaji u ishrani, droga, alkohol, slanje privatnih fotografija, seksualnost i poremećaji u mentalnom zdravlju također će doći na red.

Istina je i da su neki roditelji protiv ove vrste obrazovanja – škola u Birminghamu je, recimo, morala obustaviti ove časove nakon što su roditelji od suda zatražili da ispita ovaj slučaj.

Indija

Seksualno obrazovanje u indijskim školama je rijetkost. Donedavno su i bolivudski filmovi završavali ljubavne scene odlaskom para u spavaću sobu. Govorimo o istoj zemlji u kojoj je 2012. godine nakon grupnog silovanja ubijena dvadesettrogodišnja Jyoti Singh i gdje je broj silovanja 2013. godine porastao za 26 posto, dok su osude ostale na istom broju, ili gdje se na svakih 112 dječaka rodi 100 djevojčica zbog ilegalnog abortusa na osnovu roda začetog djeteta.

Tek se u nekim privatnim školama đacima iz imućnijih porodica daje prilika da razgovaraju o nadama i strahovima vezanim za vezu, o ljubavi i seksu. Kada nastavnica jedne od ovih škola pita svoje učenice, tinejdžerice: Ko bi, ukoliko bi vaši roditelji saznali da ste u vezi, bio izbačen iz kuće?, cijeli razred diže ruku. Međutim, mladi u Indiji su danas u prednosti u odnosu na prethodne generacije.

Google nam je najveća podrška, kaže jedna učenica.

Istina jeste da se društvo u Indiji polako mijenja, ali riječ seks još uvijek plaši mnoge, što je ironično jer smo po brojnosti druga zemlja na svijetu, pa samim tim seks nije nepoznanica, kaže šesnaestogodišnja Rushi.

Nikaragva

Učenici između 14 i 18 godina formiraju prolaz tako što se poredaju u dvije kolone, a jedan od njih mora proći između svih ostalih dok mu oni dobacuju sugestivne povike ili zvižduke ili se okreću za njim i bulje u njega.

Kako si se osjećao dok si prolazio između njih, pita nastavnik jednog đaka. Nelagodno, kaže on.

Organizacija Samaritan Project, koja je dio MenEngage globalne mreže nevladinih organizacija i jedne od partnerica UN-a, organizira ove radionice u školama u Managvi, glavnom gradu Nikaragve. Cilj im je pričati s učenicima o rodnoj jednakosti, toksičnom maskulinitetu, seksu i zdravoj vezi. Poseban naglasak je na poštovanju LGBT ljudi.

Seksualno obrazovanje nije dio obaveznog obrazovanja i često je zaboravljeno u ovoj državi gdje je mačistička kultura jako ukorijenjena. Također, od svih zemalja Južne Amerike, u Nikaragvi se desi najveći broj trudnoća u tinejdžerskoj dobi.

Stopa smrtnosti pri porodu je jako velika, a rodno zasnovano nasilje isto tako predstavlja problem. Abortus je ilegalan. Cilj ovog programa je da oslobodi dječake mačističke uloge kako bi olakšali život djevojčicama i osnažili ih.

Izvor: The Guardian: From 'consent football' to 'pin the organ on the body': sex education around the world