U Sarajevu je 6. 4. 2019. godine održano naučno savjetovanje pod nazivom Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnosti naroda Bosne i Hercegovine u školskom sistemu u BiH, čiji je inicijator i organizator bilo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Cilj savjetovanja bilo je naučno rasvjetljavanje pitanja vezanih za nastavni predmet čiji se sadržaj temelji na izučavanju jezika koji su u službenoj upotrebi u BiH i književnosti naroda Bosne i Hercegovine. Međutim, fokus rasprave nije bio na tome, nego na imenovanju ovog predmeta u školama.

Pored ministrice obrazovanja Kantona Sarajevo Zinete Bogunić, okupljanju su prisustvovali profesori i profesorice iz nekoliko kantona, savjetnici iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo, predstavnici Instituta za jezik, te nastavnici i profesorice iz osnovnih i srednjih škola s područja nekoliko kantona. U zvaničnom pozivu upućenom školama bilo je najavljeno da će savjetovanje rezultirati zaključcima koje će donijeti naučni odbor, ali informacija o tome ko ga sačinjava ostala je nepoznata.

Cilj naučnog savjetovanja u zvaničnom pozivu postavljen je jako široko i ne odgovara onome o čemu se raspravljalo i o čemu se na kraju vijećalo. Centralno je bilo pitanje naziva predmeta, koji je do sada u Kantonu Sarajevo imenovan kao Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost, a u skladu s njim formiran je i Nastavni plan i program te provedba u učionicama. Najavljeni izlagači, iz oblasti jezika profesor Ismail Palić s Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik, a iz oblasti književnosti profesor Sanjin Kodrić s Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ponudili su prijedloge.

Podsjećanja radi, u novembru 2018. godine Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade u Vladi Kantona Sarajevo kreiralo je i na adrese škola distribuiralo anketne listiće na kojima su roditelji učenika i učenica trebali zaokružiti jedan od tri predložena naziva za predmet iz jezika koji će stajati u učeničkim knjižicama i na diplomama. Ponuđene opcije Ministarstva, na čelu s prethodnim ministrom Elvirom Kazazovićem, bile su Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost te Srpski jezik i književnost. No, zbog pritiska roditelja i ostatka javnosti koja je prepoznala političku instrumentalizaciju ovog pitanja u predizbornom periodu, dodata je i četvrta opcija: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost.

Kao rješenje problema razlika u nominaciji predmeta, profesor Palić je u svom izlaganju predložio model 1-3-3-1, što ukratko znači: jedan predmet, tri nastavna plana i programa, tri udžbenika, jedna nastavna grupa. Taj model nazvao je Dinamični balansirani model proučavanja bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika u školama u BiH. Nakon njegovog iscrpnog izlaganja, profesor Sanjin Kodrić iznio je problematiku proučavanja književnosti, u okviru koje je posebno ukazao na različite omjere zastupljenosti bošnjačkih, hrvatskih i srpskih književnika i književnica u udžbenicima koji se koriste u školama u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.

Poslije njihovih izlaganja, visokoškolski stručni kadar, predstavnici Instituta za jezik i savjetnice Prosvjetno-pedagoškog zavoda imale su priliku iznijeti svoje prijedloge na temu ovog savjetovanja, te komentare na iznesene prijedloge. Osjetne su bile dvije divergentne struje u izlaganjima. Jedna je težila potpunom razdvajanju naziva predmeta, ali i udžbenika koji bi se koristili, a druga pronalaženju rješenja koje bi bilo uključujuće i što manje segregacijsko. Neki od govornika čak su predlagali fizičko razdvajanje učenika i učenica uvođenjem dodatne i neobavezujuće nastave iz odabranog jezika. Na tu nastavu bi onda išli đaci koji su se odlučili za određeni predmet na kome žele dodatno izučavati specifične odlike odabranog jezika. Nastavnici i profesorice osnovnih i srednjih škola ukazivali su, s druge strane, na stalne propuste koje njihove kolegice i kolege s visokoškolskih ustanova prave zbog nepoznavanja realnog stanja pri radu s djecom u učionicama.

Nakon izlaganja i diskusija, profesori i profesorice osnovnih i srednjih škola, zajedno s ministricom Bogunić, zamoljeni su da napuste prostoriju kako bi ostatak prisutnih učestvovao u izglasavanju prijedloga koji će ispred naučnog odbora biti zvanično poslani Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. U sali je ostalo mnogo visokoškolskih radnika i radnica iz struke, stručnih saradnika s Instituta za jezik i drugih čiju uloga i prisustvo na izglasavanju niko nije objasnio.

Ostatak auditorijuma i ministrica Bogunić malo kasnije su pozvani natrag u salu, te je profesor Palić predstavio netom donesene zaključke. Istaknuo je kako su oni u velikom dijelu usvojeni jednoglasno, a neki su usvojeni većinom glasova.

Temeljni zaključci koje je naučni savjet usvojio su:

1. Maternji jezici u Bosni i Hercegovini i književnosti naroda BiH, uključujući i svjetsku, trebaju činiti jedan nastavni predmet pod nazivom Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost i Srpski jezik i književnost.
2. Nastava iz tog predmeta izvodit će se u jednoj učionici za sve đake, odnosno za jednu nastavnu grupu.
3. Nastavni plan i program za taj predmet bit će jedan. U njemu će postojati posebne oznake koje će se ticati specifičnosti jezika, odnosno književnih tradicija naroda BiH, a koje će biti nastavna obaveza onih učenika i učenica koje su se na početku školske godine izjasnile za određeni jezik.
4. U različitim dokumentima, rubrikama iznad imena učenika, đačkim knjižicama, svjedočanstvima i slično pisat će se samo jedan od tri naziva iz imena predmeta u Nastavnom planu i programu. Ovo treba tumačiti isključujuće. Nema dvostrukih, trostrukih ili zbirnih kombinacija, a ovisit će o izjašnjenju i nameće obavezu iz programa koja je označena na poseban način.
5. Za nastavu iz tog predmeta iz oblasti književnosti koristit će se jedan udžbenik, u kojem će biti obrađeni svi književni sadržaji. Udžbenik neće u naslovu sugerirati za koji jezik se učenik opredijelio. Za jezik će postojati tri udžbenika s posebnim nazivima: Bosanski jezik, Hrvatski jezik i Srpski jezik. Uradit će ih jedan tim stručnjaka. Naučni odbor će sugerirati Ministarstvu da donese odluku da se na jednom području, naprimjer u Kantonu Sarajevo, koristi samo jedan udžbenik iz jezika i književnosti kako bi se osiguralo da ovaj model zaživi i da ne bude zloupotrebe.

Navedeni zaključci nisu obavezujući za Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade u Vladi Kantona Sarajevo koje treba da odluči na koji način će se prema njima odnositi. Najavljeno je i publikovanje zbornika sa svim izlaganjima u narednih 15 dana, nakon čega se može očekivati i šira naučna rasprava.