U Španiji, prema podacima nacionalnog instituta za statistiku, 26,25 posto djece u dobi od deset godina ima smartphone. Sa 12 godina taj procenat raste na 75,1 posto, odnosno na 91,2 posto sa 14 godina. Najnoviji podaci ukazuju i na to da djeca počinju gledati porno sadržaje kada napune devet, odnosno deset godina, i ti podaci se podudaraju s periodom kada dobiju prvi mobitel, putem kojeg im postaju dostupni mnogi sadržaji koje roditelji ne mogu kontrolisati: grupe na Whatsappu ili Viberu, Instagram ili Youtube. Drugim riječima – to su platforme na kojima je pornografija više nego dostupna.

Loles Campo, nastavnica fizike u osnovnoj školi u Avilesu, gradu na sjeveru Španije koji se smatra jednim od najprogresivnijih i najuspješnijih kada je u pitanju seksualno obrazovanje, tvrdi da, prema njenom iskustvu, djeca počinju pričati o pornografiji već u dobi između 9 i 11 godina. Psiholozi smatraju da pornografija predstavlja seksualno obrazovanje 21. vijeka, ali da je problem to što ona nije zamišljena da obrazuje.

Ivan Rotella, ekspert za seksualno obrazovanje, naglašava da se videosadržaji koji među djecom kruže internetom doživljavaju kao instrukcijski manuali. Prije sam smatrao da je pornografija jako korisna kao jedna vrsta erotskog zabavnog sadržaja. Danas nisam toliko siguran jer vidim kako se pornografija percipira kao realnost, a ne fikcija. Nikada nismo imali lakši pristup ovim sadržajima i problem je što nas niko ne obrazuje kako kritički gledati na njih. Toliko prvih seksualnih iskustava završi na loš način upravo zbog očekivanja koje pornografija stvara. Porno filmovi su kao naučna fantastika, kao Spiderman ili Star Wars – imate glumce i glumice i specijalne efekte, kaže Rotella. On na sesijama seksualnog obrazovanja u školama pokušava pojasniti kako većina žena nije u stanju doživjeti vaginalni orgazam, bez obzira na ono što su mogli vidjeti na filmovima. Trudi se naglasiti da analni seks nije najbolja opcija kada se prvi put upuštate u seksualne odnose, da veličina nema veze sa užitkom i da se porno filmovi mnogo edituju kako bi pokazali ono što pokazuju.

Ukoliko ne poduzmemo ništa, ja ću za 10 godina raditi samo kao terapeut i neću biti u stanju mnogo pomoći nikome. Štaviše, već imam momke koji mi dolaze jer smatraju da imaju problem sa preranom ejakulacijom samo zato što nisu u stanju imati odnose tokom 45 minuta ili djevojke koje su uvjerene da nešto nije uredu s njima jer ne mogu doživjeti vaginalni orgazam. Djevojke se žale na agresivnost muškaraca, dok oni misle da je agresivan pristup upravo ono što one žele, upozorava Rotella.

Isto mišljenje imaju i Erika Lust i njen partner Pablo Dobner – par koji je 2005. godine osnovao produkcijsku kuću sa željom da uvede inovativan pristup šovinističkom svijetu pornografije na način da stvara sadržaj koji je pozitivan i relevantan za žene, odnosno erotički sadržaj koji je inteligentan, ženstven i feministički. Oni također potiču razgovor i obrazovanje djece o pornografiji.

Iz iskustva znam da je pokušaj ograničavanja pristupa tehnologiji osuđen na propast. Znam da roditeljska kontrola nema mnogo efekta. Jedino što zaista funkcionira jeste komunikacija, informacija i razgovor. A razgovor o pornografiji je od ključne važnosti, kao što je onaj o duhanu ili alkoholu, kaže Erika Lust. Upravo zbog toga su ona i Pablo osmislili platformu za roditelje, nastavnice i edukatorice pod imenom The Porn Conversation, gdje nude niz alata, smjernica i savjeta za razgovor o pornografiji sa djecom svih uzrasta.

Platforma ima tri cilja: pokazati zašto je razgovor s djecom i tinejdžerima važan, posebno zbog činjenice da pornografija utječe na to da se emocije i seks posmatraju kao odvojeni pojmovi; ohrabriti obrazovanje, a ne osuđivanje – kod djece se mora postići razumijevanje, pa im ne vrijedi tek reći kako ne trebaju gledati pornografiju, jer to znači da najvjerovatnije nikad neće htjeti pričati o njoj; treći cilj je dati smjernice za razgovor, odnosno ideje koje će potaknuti pozitivan i edukativan razgovor. Autori platforme smatraju da je o ovome najbolje razgovarati unutar porodice.

Kvalitet seksualnog obrazovanja u Španiji uglavnom zavisi od toga koliko je nekom distriktu i njegovom školskom vijeću stalo do njega. U Leganesu, gradiću u blizini Madrida, nastoji se izgraditi proaktivan pristup seksualnom obrazovanju. Carlos de la Cruz, seksolog i koordinator za jednakost i omladinu u ovom gradu, ističe da se program o seksualnom obrazovanju implementira od vrtića do kraja srednje škole, ali činjenica je da seksualno obrazovanje nije zagarantirano i nije dostupno svima koji pohađaju obavezno obrazovanje.

No, da se vratimo porukama koje Ivan Rotella želi poslati mladima s kojima radi. Upozorava da je jako važno da shvate kako pristanak na seks mora biti jasan i eksplicitan.

Pristanak mora biti eksplicitan i kontinuiran. Znači, ne bismo se smjeli zadovoljiti time što je neko rekao da i onda se onesvijestio. Da mora biti prisutno sve vrijeme kako bi osoba mogla učestvovati i uživati u onome što radi na isti način na koji uživa njen partner, odnosno partnerica, pojašnjava Rotella. Naglašava da sa đacima koji završavaju srednju školu treba pričati o seksizmu i homofobiji, s mlađim srednjoškolcima i srednjoškolkama o ličnoj higijeni, seksualnoj različitosti i sigurnom sextingu. U predtinejdžerskim đačkim sesijama fokus je na osjećaju ljubomore i kontrole u vezama, rizicima društvenih mreža i, naravno, na osnaživanju žena i solidarnosti s njima. S djecom od tri do šest godina analizira se ponašanje muških i ženskih likova iz klasičnih ljubavnih priča. Ponekad se djeca ohrabruju da osmisle drugačije završetke ovih priča.

Mišljenje struke jeste da je najbolje u porodici početi priču o seksualnom obrazovanju u onom trenutku kad se ona počne pričati u školi. Stručnjaci upozoravaju da je najgore što se može desiti – čekati da djeca uđu u pubertet, jer će ona do tog trenutka sama tražiti izvore obrazovanja.

Seksualno obrazovanje osnažuje, kako dječake tako i djevojčice, kaže Carmela del Moral, pravna analistkinja organizacije Save the Children.

Ukoliko je prilagođeno dobi, seksualno obrazovanje ne samo da djecu štiti od postajanja žrtvom seksualnog nasilja, nego im pomaže da započnu pozitivnije, zdravije i ravnopravnije veze kada porastu. Mislim da ne treba ni razgovarati o tome da li je seksualno obrazovanje bitno. Treba razgovarati o tome kako ga učiniti boljim, kaže Carmela del Moral.

Cruz upozorava da je bitno i čime se bavi seksualno obrazovanje, jer bi upravo ono trebalo da ukaže na razliku između pornografije i poštovanja među partnerima.

Potrebno nam je seksualno obrazovanje koje se ne bavi tek snošajem ili kondomima, nego nas uči na koji način treba da poštujemo partnera, tj. partnericu, da slušamo i razumijemo erotsku vezu, te da shvatimo kako je zadovoljstvo stvar ispunjavanja želja dvije osobe. Jako je bitno reći i da u pornografiji model odnosa između žene i muškarca reflektira nejednakost, ali istu nejednakost vidimo u mainstream filmovima, samo što su likovi u njima obučeni, dodaje Carlos de la Cruz i naglašava da pornografija ne bi bila problem kada bi društvo bilo uređeno tako da su nejednakosti, poput onih u mainstream filmovima, tek anegdotalne.

Izvor: El Pais: Yes, your children are watching porn. And this is what it does to them