Otkrivanje spomenika djeci poginuloj u Istočnom Novom Sarajevu u periodu od 1991. do 1995. godine, koji je izgrađen u ljetnoj učionici Osnovne škole Sveti Sava, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik zloupotrijebio je u predizborne svrhe i za širenje netolerancije.

Ponosan sam na ovu školu koja je jedna od najvećih u Republici Srpskoj i učiniću sve da dobije najsavremenija sredstva za obrazovanje. Njegujem i nosim u sebi da je ovdje Republika Srpska snažno prisutna. Radimo na novim projektima; ovaj prostor gotovo ne može da se uporedi sa onim od prije deset-petnaest godina. Pozivam vas 5. oktobra u prijepodnevnim satima da se nađemo u Kasindolu, da otvorimo novu bolnicu koju ste dugo, dugo čekali ovdje. Gradićemo i gradimo, i pozorište i trg. Srbija nam pomaže, Srbija ima osjećaj za ovaj kraj. I Srbija je poslala ovdje novac, zajedno sa Vladom Republike Srpske, i to je način kako treba da idemo dalje. Gradimo ovdje, i ova zgrada, vidite, sjedište Tužilaštva koje proširujem... Potrebno je da imamo stabilnost i potrebno je da ovaj prostor bude miran i stabilan. Sloboda je neprikosnovena, ova djeca, stradala djeca su opomena. Ne smijemo nikada da se udaljimo od njihove bezazlenosti, od njihove igre koja je bila tako bezazlena, koja je bila dječačka, a zlikovac je nanišanio kroz snajper i ubio Natašu i Milicu. Moramo ga tražiti dok god postoji ovaj narod, moramo znati ko je to uradio. Republika Srpska i njena sloboda danas su neprikosnovene. Ja, ponosan predsjednik Republike Srpske u dva mandata, sve sam činio da naš narod vrati svoje dostojanstvo ovdje. I nema mi ništa draže nego kad dođu ljudi i kažu hvala za dostojanstvo koje nam je vraćeno, rekao je Dodik.

Kao što je najavljeno u martu, tokom održavanja manifestacije Dani sjećanja, 13. septembra otkriven je spomenik poginuloj djeci na području Istočnog Sarajeva. Svečanosti je prisustvovao predsjednik RS-a Milorad Dodik, načelnik opštine Ljubiša Ćosić, poslanica u Narodnoj skupštini RS-a i direktorica škole Danijela Mrda, te mitropolit Hrizostom s lokalnim klerom. Ceremonija je započeta uvodnom riječju voditelja programa Aleksandra Crkvenjaša:

Nakon 23 godine, inicijativom školskog odbora Osnovne škole Sveti Sava iz Istočnog Novog Sarajeva, i djeca srpske nacionalnosti imaće svoje mjesto u istoriji stradanja Srba na ovim prostorima. Spomen-obilježje stradaloj djeci srpskog Sarajeva prkosiće zaboravu, baš kao što su nedužna djeca svojom igrom prkosila ratu. Prerano su i bez ikakvog opravdanja prekinuta u svojoj igri, slomljena su im krila i onemogućeno im je da polete. Bezazleni kao golubovi, na ovom spomen-obilježju podignutom njima u čast, stotinu dvadeset mališana pokošeno je neprijateljskim rafalima, rafalima koji su ih otrgli iz roditeljskih zagrljaja.

Poslije uvodne riječi uslijedila je recitacija poeme Sumrak Gorana Vračara, posvećena stradaloj djeci, a nakon toga su Milorad Dodik i Danijela Mrda otkrili spomenik. Prisutni kler obavio je posvećenje spomenika. Zatim je položeno cvijeće, prvo Dodik i D. Mrda, potom načelnik opštine Ljubiša Ćosić, a tek onda roditelji. Sve su to kamere RTRS-a snimale iz više uglova, s naricanjem i plačem potresenih roditelja.

Prva je govorila Danijela Mrda, inicijatorica projekta:

Poštovani predsjedniče Republike Srpske, direktore Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, poslanici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Narodnoj skupštini Republike Srpske, načelniče Opštine Istočno Sarajeva a posebno roditelji i porodice stradale djece srpskog Sarajeva, čast mi je i privilegija da vas danas kao domaćin pozdravim u svoje ime i u ime kolektiva Osnovne škole Sveti Sava.

Potom je ponovila govor koji je održala tokom Dana sjećanja i koji je neznatno prilagođen ceremoniji:

Onaj ko puca u dijete – ubio je čovječanstvo, i to je zločin koji ne smijemo otrgnuti iz zaborava, naših života i nastavnih sadržaja, u ime sjećanja na nevino uzete živote. Naše istine ostale su nedovoljno ispričane. Nema opravdanja što gotovo 23 godine nismo dovoljno pričali o našoj djeci. Ovo spomen-obilježje je naš omaž đacima koji su vjerovali odraslima i koji su se zauvijek nastanili u carstvu nebeskom. Shvatajući važnost ove teme, a na davno pokrenutu inicijativu naših udruženja proisteklih iz otadžbinskog rata, školski odbor, u saradnji sa Udruženjem poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo, napravio je inicijativni odbor za izgradnju spomen-obilježja za svu poginulu djecu srpskog Sarajeva. U proteklom ratu njih šest bile su učenice naše škole, najmlađa je tek upisana u prvi razred, a najstarija nikada nije podigla svjedočanstvo o završenom osnovnom obrazovanju. Sinonim stradanja djece u našem gradu su svakako Nataša Učur i Milica Lalović, djevojčice koje su ubijene snajperskim hicem 11. marta 1995. godine, za vrijeme potpisanog primirja, dok su igrale lastiš ispred svoje zgrade. I one su vjerovale odraslima. Naša je ideja da svakog 11. marta, od sada pa dok živi srpska glava na ovom prostoru, obilježavamo datum stradanja djece srpskog Sarajeva. Zahvaljujem se predsjedniku Republike, gospodinu Miloradu Dodiku, koji je finansirao izgradnju spomen-obilježja i pomogao nam da izgradimo senzornu sobu za djecu sa poteškoćama u razvoju, i koji je uvijek imao razumijevanja za potrebe djece u Republici Srpskoj. Spomen-obilježje će pružiti priliku našim učenicima da trajno, kroz istorijske časove njegovanja uspomene na stradale vršnjake, grade osjećaj pripadnosti i očuvanja sjećanja. Na taj način život pobjeđuje smrt, a naše žrtve nisu uzaludne. Neka žive naši potomci i neka živi Republika Srpska.

Crkvenjaš je, pozivajući Dodika da se obrati prisutnima, još jednom napomenuo da je predsjednik obezbijedio sredstva za podizanje spomen-obilježja.

Uvaženi roditelji stradale djece, prije svega majke, braćo i sestre, svi ovdje okupljeni u bolu koji ne prestaje za stradalom djecom našeg naroda, naroda koji se borio za slobodu i gubio od zločinačke ruke naše potomstvo, gubio djecu – pjesma dobro kaže: nećemo vam oprostiti metke, ali ne trebamo vam oprostiti to što pokušavate da stradanje naše djece učinite manje važnim, manje bolnim za nas. Naravno da je svako stradalo dijete i kraj svijeta, jer strada svijet kada strada dijete, ali bol za našom djecom uvijek je veći. I zato želim da se zahvalim inicijatorima što ovo činimo danas ovdje. Prošlo je toliko godina, a bilo je potrebno sjećanje, da ne ostane samo bol porodica, nego da to bude dio našeg kolektivnog teškog sjećanja. Na vrijeme kada se ovaj ovdje narod srpskog Sarajeva beskrajno junaštvom borio za slobodu, da ostane svoj na svom i, naravno, izgubio ono najmilije, tek rođenu djecu... Srpski narod je navikao da mu ubijaju djecu, to su radili u Drugom svjetskom ratu, kada su formirali jedan koncentracioni logor u svijetu za djecu, srpsku djecu. Trideset i tri hiljade srpske djece je pobijeno, prekršteno ili raseljeno ne znam ni ja gdje. Čitavi prostori Krajine ostali su pusti zato što je Nezavisna Država Hrvatska imala plan, državni projekat uništenja Srba, a prije svega novorođene djece. Kao da se istorija ponavlja. I ovdje i širom Republike stradala su naša djeca. Kao što možete posvjedočiti upravo na svom kućnom pragu, u svom dvorištu, na svom balkonu, ništa nisu kriva. Kad slušam ovu priču o Nataši i Milici ne mogu, ne mogu da se udaljim od pomisli kako je neko ko je čovjek mogao kroz snajper da vidi djevojčicu i da puca u nju. Ako su takvi u našem narodu treba da ih odbacimo, ako su takvi u drugom, a jesu, onda moramo da ih nađemo. Ono što ću ubuduće raditi, i kao predsjednik i kao bilo šta – tražiću i pokrenuću istragu o stradanju ove dvije djevojčice. Mora da se zna ko je to uradio, nemoguće da se to ne zna. Da li je moguće da takav može da hoda ovdje?, rekao je Dodik, a potom ukazao na odsustvo predstavnika međunarodnih organizacija i ambasada.

Kako je moguće da danas nema nikoga iz diplomatskog kora? Zar je naših 120 djece manje važno nego neka druga djeca? Šta nam šalju kao poruku? Zašto ovdje nema američke ambasadorke ili nekog iz Evrope? Zar ne vide da je i ovdje stradalo 120 djece? Kako je moguće da nemaju empatiju za takvo nešto? Zašto nam šalju poruke da mi moramo da imamo empatiju za drugog i druge, što je, naravno, normalno, a da nemaju nikakvu empatiju za naše stradanje? Srpski narod je ovdje, u ovom kraju, teško, krvavo izvojevao svoju slobodu i niko nema prava da kaže ili da traži bilo kakav politički, teritorijalni, narodni državni ustupak ovom narodu. Naša sloboda je naša država, naša država je Republika Srpska. Kada izgubimo slobodu izgubili smo državu i kad izgubimo državu – ovdje nema slobode. Ne mogu da nas natjeraju da živimo sa ljudima koji su ubijali našu djecu. Nemojte da od nas pravite bolestan narod i bolesne ljude, bez obzira kome pripadamo. Mora da se zna ko je ubio Natašu i Milicu. Ako nećete da znate, nećemo da živimo s vama. Hoću da se zna ko je ubio bilo koje dijete, bilo koje nacije i narodnosti. Ovaj narod je trpio mnogo da bi očuvao svoje stanište ovdje. Ponosan sam na Istočno Sarajevo i ono što ono danas jeste – sinonim za slobodu, sinonim za naše srpsko nacionalno i državno postojanje. Hoću da to ostane tako; zato ćemo ovdje biti s vama u svim projektima. Molim vas da se okupimo svakog 11. marta jer na taj način produžavamo život Miluna koji bi sada imao 26 godina i svoju porodicu. Narod koji izgubi sjećanje na stradanje izgubio je svoju budućnost. Jeste ovo bolno, najteže je majkama, najteže je roditeljima. Najteže je, naravno, i nama koji se okupimo ovdje, ali ono što moramo da nastavimo jeste da idemo zajedno sa njihovim roditeljima, moramo im pomoći, moramo ovoj djeci omogućiti da imaju najbolji školski objekat, kazao je Dodik, i u nastavku istaknuo pozitivne promjene tokom vladavine SNSD-a, te obećao nove projekte i investicije na prostoru Istočnog Sarajeva. Potom je promovisao separatizam, koji je već tradicionalno dio predizborne kampanje, i iskazao nepovjerenje prema Bosni i Hercegovini kao državi kojoj pripada srpski narod:

Srpski narod je bio onaj koji je oslobađao bivše jugoslovenske krajeve, a onda su nam jednog dana rekli da te zemlje za koje je poginulo pola srpske nacije u Prvom i Drugom svjetskom ratu više nema i da smo mi krivi za to. I guraju nas u Bosnu i Hercegovinu, koja za Republiku Srpsku ništa ne znači, nego imamo samo problem. Ja nikada neću širiti zabludu o tome da je moguća zemlja u kojoj srpski narod pokušava da bude manjina. Ta priča o građanskom uređenju – ok, može da dođe kasnije u nekim vrijednostima, da, ali ovdje žive Srbi. Republika Srpska je država srpskog naroda. Naravno da ćemo mi održati mir, ne treba nam nikakav sukob. Naše uvjerenje, okupljanje oko naših stradanja i naših vrijednosti će biti sasvim dovoljno da Republika Srpska bude sve jača i da bude ono što su mnogi, kada su ginuli, o njoj razmišljali i pjevali, zemlja slobode srpskog naroda. Neka živi sjećanje na stradalu djecu, neka živi Republika Srpska i srpski narod, neka živi Srbija!

Nakon Dodikovog govora delegacija je, predvođena poslanicom Danijelom Mrdom, otišla u obilazak novoizgrađenih prostorija unutar škole, čime je završena ceremonija otkrivanja spomen-obilježja.