Ključna riječ: Bitcoin – decentralizirana, distribuirana, anonimna platna mreža, a ujedno i virtuelna valuta koju ta platna mreža koristi. Teoretski je osmišljen u znanstvenom radu objavljenom 2008. godine. Identitet autora koji se potpisao kao Satoshi Nakamoto je nepoznat. Bitcoin mreža u praksi počinje sa radom u siječnju 2009. godine

S ovim coinima možemo povećati sebi ocjenu, bodove, a možemo također pomoći drugu ili drugarici, ili ih koristiti na testu. Meni su trenutno najvažniji zbog zaključne ocjene da popravim prosjek, a radeći zadatke zbog coina sam shvatila još više nego što sam mislila da mogu i tako mislim da su ovi coini jedna od boljih stvari koje su se desile u ovoj školi – kaže Anida \ulović, učenica II-2 Zubotehničke škole u Sarajevu.

Coini su najsličniji vizit-karticama. Služe kao novčanice. Dolaze u apoenima od jedan, dva, pet i deset. Koriste ih u Zubotehničkoj školi na predmetima matematika, fizika i hemija. U zavisnosti od predmeta na kojem ih đaci koriste, zovu se Digit Coin (matematika), Quark Coin (fizika), Atom Coin (hemija). Teško ih je falsifikovati jer, osim specifične perforacije, na svakom stoji pečat škole i potpis profesora, plus kompjuterski generisan kod koji služi za dodatnu provjeru. Zato takvih pokušaja nije ni bilo.

Coine i pravila njihove upotrebe osmislio je profesor matematike Haris Hamzić, kako bi unaprijedio proces nagrađivanja učenika za aktivnost u rješavanju zadataka, ali se ta početna zamisao razvila, pa se coini danas dobijaju za aktivnost na času, za nagradne zadatke, za predavanje pet zadaća zaredom na vrijeme, za uočavanje greške koju napravi profesor, za svakih 40 prerađenih zadataka srednje težine. Ako na testu ne bude nedovoljnih ocjena, onda svi učenici dobiju coine (dvice dobiju jedan coin, trice dva, četvorke tri, a petice četiri); ako na kraju godine nemaju izostanaka, itd.

Za potrošnju gotovo da postoji neograničen broj mogućnosti. Neke od njih su: odgađanje testa za sljedeći čas; kupovina slobodnog časa; kupovina bodova na testu; kupovina ocjene (pod uslovom da učenik nema jedinicu); korištenje digitrona ili sveske na testu, itd.

Pravila dobijanja coina i njihove upotrebe nisu na svim predmetima ista. Recimo, iz fizike se coinima mogu nagraditi eksperimenti, kojih na matematici nema.

Ovaj monetarni sistem morala je prvo odobriti direktorica, što je, kako kaže, bez oklijevanja i učinila: Tu mi je jedan elemenat bio jako važan, a to su ovi njegovi (Harisovi, op. a.) kriteriji. Kad imate jasno definisane kriterije, ciljeve, kad ste dosljedni, s djecom možete sve. Njih najviše muči nepravda, to kad nekome date neku ocjenu, pa pitanje da li je ona zaslužena. Na ovaj način djeca su u mogućnosti da svoj rad prate i samoevaluiraju.

Korištenje coina nije obavezno ni za profesore ni za đake. Za razliku od profesora koji to prihvataju nešto sporije, đaci su promjenu prihvatili odmah: Kad sam u razredima objasnio na koji način će ovo funkcionisati, prvo sam pitao da li su za. Ideja im se toliko svidjela da su odmah pitali vrijedi li to i za ostale predmete, prisjeća se Haris. Dosad se nije pokajao.

Djeca su, također, zadovoljnija nego što su bila prije upotrebe coina. Učenici Sam­ri Šoljić coini su povećali samopouzdanje: Najviše zato što sam mislila da ja matematiku ne mogu nikad ni znati i došla sam s tom predrasudom iz osnovne škole. Međutim, nakon prve malo lošije ocjene u prvom razredu lijepo sam se potrudila, ali opet nije bilo za pet. S coinima sam povećala to na pet i u želji da održim taj kontinuitet radila sam sve više i više i coini mi onda nisu ni trebali. Ovo je najbolja inovacija koju je neko mogao da smisli.

Kod coina i jest najbitnije to što kroz trud da ih osvoje, oni učenicima sve manje bivaju potrebni. Od prošle godine, kad je ovo počelo, nije bilo učenika, od onog koji je imao 1 do onog koji je imao 5, da nije uradio 250 zadataka. Evo, nedavno se desilo u prvom razredu kod profesorice Šemsije da je učenica uradila 950 zadataka. Kad bi neki učenik bez motivacije uradio 950 zadataka? Da ispišete brojeve od 1 do 950 treba vam dva sata.

_{Haris Hamzić, prilikom isplate zarađenih coina jednom od učenika.}

Profesorica Šemsija mi je u zbornici pokazala nekoliko svesaka ispunjenih zadacima koje mora pregledati i shodno urađenom podijeliti coine. Cifre su impozantne. U jednoj svesci došla je do 450. zadatka. Teret tog posla osjetila je i profesorica fizike Adela Subašić: Petnaest zadataka iz zbirke, srednje težine, su jedan coin. Onda vam donesu sto zadataka. To je da padnete u nesvijest dok sve pregledate. To je su­per, čak i ako su sve prepisali je dobro. Jer učenici i prepisujući pamte.

Uz pomoć coina ne razvija se samo znanje. Osim opcije da sebi pomažu, napravio sam opciju da pomažu i drugu ili drugarici. Tako sam imao prošle godine situaciju u drugom razredu da je učenica imala tri, a trebala joj petica da bi imala zaključenu četvorku i prošla odličnim. Napravili smo opciju da ona i učenik koji je imao sve petice zamijene ocjene. Tako je on njoj dao svoju peticu, a dobio od nje trojku, jer ona njemu ne remeti prosjek. To vidim kao dobar odgojni aspekt. Solidarnost. I to sam namjerno stavio da košta dva coina, to nije puno, to je niže u odnosu na povećanje ocjene, recimo – kaže profesor Hamzić.

Ono što je profesore iznenadilo otkad su uveli coine jest izuzetna savjesnost učenika. Osim pojedinačno, oni i kao razred mogu skupiti coine. Jedan od načina potrošnje razrednih coina jest i slobodan čas. To je čas na kojem ne izlaze van, ali i ne rade novo gradivo niti ih profesori ispituju. Međutim, nikad, ako zaista nisu bili umorni, nisu trošili coine na to.

Kenan Poljak, učenik drugog razreda, kaže za šta ih je dosad koristio: Povećavao sam svoje ocjene na testovima, imamo opciju da upišemo najveću ocjenu koju smo dobili dosad. Takva ulaganja su česta, no profesori u tom ne vide ništa problematično niti misle da je ta ocjena nezaslužena. Svi ti učenici su svojom aktivnošću na času, radeći zadatke ili na neki drugi način svoje znanje akumulirali u te novčanice i u njima zaista leži njihova bolja ocjena. Dobije dva, hoće tri, uloži pet coina. Sad vi kažete, on nije usvojio znanje, ja kažem da jeste, jer je on za tih pet coina morao da uradi 200 zadataka. S jedinice ne mogu povećavati, ali imaju mogućnost da se ta ocjena ne upiše, ulože se tri coina, ali mora postojati minimum, ne može da ne radi ništa, minimum je deset bodova, objašnjava Haris.

Međutim, postoji i mogućnost da učenici izgube pravo na coine na određeno vrijeme u zavisnosti od prekršaja koji naprave. Jedan od njih je prepisivanje. Kod Harisa je jedna učenica kroz cijelo polugodište izgubila pravo na coine zbog toga. Ta kazna im teško pada i zahvaljujući njoj prepisivanje je skoro iskorijenjeno.

Uglavnom, primijetili smo da se učenici mno­go više vežu, mnogo više korelacije ima među predmetima i mnogo je zabavnije. Mi smo zapravo od nastave napravili jednu ozbiljnu igru, kaže Subašić.

Tu igru sve češće uvode i druge škole. Najčešće se radi o Harisovim kolegama, profesorima matematike i informatike u sarajevskim školama. No, desilo se i to da je upotreba coina prešla granice BiH. Nedavno, kad je bio Sajam knjiga u Beogradu, pozvali su nas iz Srednje zubotehničke škole u Beogradu da budemo njihovi gosti, pošto su oni kod nas bili prošle godine, da razmijenimo iskustva i mišljenja, i njima sam prezentirao svoju ideju. Tražili su dopuštenje od mene da i oni krenu, da vide kako će to funkcionisati. Bilo je i djece koja su prisustvovala prezentaciji, bili su svi oduševljeni i ja sam dozvolio da koriste, čisto da vide kako to pozitivno utiče na učenike, kaže Haris.

Prošle školske godine Haris je dobio obećanje od ministra obrazovanja u Kantonu Sarajevo Elvira Kazazovića da će biti organizovan seminar na koji će sve škole poslati po jednog ili dva predstavnika da se upoznaju s Harisovom inovacijom, kako bi je primijenili u svojim školama. Haris se nada da bi se to uskoro moglo i desiti.

No, priznanja mu ne manjka. Priznanjem smatra svaki kompliment i svaki pokazan interes za njegovu inovaciju, a od zvaničnih dosad je pristiglo jedno. Udruženje Step by Step mu je 9. decembra uručilo nagradu za najinovativnijeg nastavnika u srednjim školama. Nagrada se dodjeljuje na nivou BiH.

Kaže da bez problema dopušta da bilo ko koristi njegovu inovaciju, ali ju je ipak zaštitio u Institutu za zaštitu intelektualne svojine BiH. Nije to uradio da bi naplaćivao korištenje inovacije ili nešto slično, samo želi da se zna da je priča krenula iz Zubotehničke škole i Sarajeva te da joj je on autor.

Zanimljivo je i to zašto profesori drugih predmeta, biologije, istorije, maternjeg jezika nisu prihvatili ideju. Ne vide, kažu, mogućnost da nagrađuju učenike, jer na tim predmetima se ne rade zadaci. Izgovor se ne čini uvjerljivim. Ako se coini shvate kao igra koja podstiče motiviranost djece za učenje i aktivnost na času, onda je sadržaj predmeta nebitan. Možda je pravi razlog u otporu svim inovacijama? Škola i zabava, ne ide to skupa...

Tekst je prvobitno objavljen u 18. broju Magazina za pravedno obrazovanje Školegijum u decembru 2016. Posljednji, 24. broj, možete kupiti na trafikama u BiH.