Važno je imati master
El Pais
YouTube
Još uvijek nije jasno šta se zapravo desilo s masterom sada već bivše predsjednice madridske autonomne zajednice (prostora glavnog grada Španije i nekoliko gradova u centralnom dijelu ove države) Cristine Cifuentes. Krajem marta novinar i novinarka portala eldiario.es objavili su kako ova političarka vladajuće desničarske stranke PP nikada nije odbranila finalni rad na master studiju javnog prava na jednom od državnih univerziteta u Madridu. Ona je, nakon pritiska javnosti, podnijela ostavku tek krajem aprila, odričući se pošteno stečene titule, i bez mnogo objašnjenja o tome kako je uopće bila u stanju: a) upisati se na studij tri mjeseca nakon što je počeo, b) nikada ne prisustvovati niti jednom predavanju, c) prezentirati akte o završenom studiju, na kojima stoje dva lažna, od ukupno tri potpisa profesora s univerziteta. Tokom cijelog procesa na površinu su isplivale mnoge nelegalne prakse državnih univerziteta u Španiji, a studenti/ce još uvijek organiziraju proteste i od univerzitetskih vlasti traže da prestanu s nelegalnim dodjeljivanjem diploma.
Cristina Cifuentes najavila je tužbe protiv novinara portala eldiario.es, a za nepravilnosti krivi univerzitet koji joj je ponudio ovakve uslove dobijanja diplome.
Niko unutar Univerziteta Rey Juan Carlos nije preuzeo odgovornost za slučaj Cifuentes. Ona neumorno tvrdi kako je njen master perfektno legalan, ali da ga sada ne želi. Situacija je najbolje sažeta u ove dvije parodije:
MÁSTER OFICIAL | Cifuentes Musicalizada
El Pais (na engleskom)
Godina plaćenog odsustva za nastavnice u Engleskoj
The Guardian
Početkom maja ministarstvo obrazovanja u Engleskoj najavilo je provođenje pilot-projekta vrijednog pet miliona funti, prema kojem će se nastavnicama koje imaju deset godina radnog staža ponuditi mogućnost uzimanja plaćenog odsustva. Cilj projekta je zadržati iskusno osoblje u učionicama i učiniti sve kako bi obrazovanje ostalo privlačna profesija. Dopušteno vrijeme je jedno polugodište ili cijela školska godina, a nastavnice moraju pokazati kako će ovo vrijeme posvetiti nečemu što će doprinijeti poboljšanju kvaliteta nastave. Ovakva odluka potaknuta je činjenicom da postoji manjak nastavnog kadra u ovoj zemlji (oko 30 hiljada nastavnika) i da je 80 posto nastavnika, prema anketi državnog sindikata obrazovanja, razmišljalo da, zbog količine posla i slabih naknada, odustane od ove profesije.
Možemo li na nastavu bez grudnjaka?
The New York Times
Priča o sedamnaestogodišnjoj Lizzie Martinez u New York Timesu vrijedna je čitanja jer se ne može sažeti u dvije rečenice. Slučaj je sljedeći: preko vikenda Lizzie je bila na kupanju, zbog čega je u ponedjeljak ujutro, kada se oblačila za školu, odlučila ne obući grudnjak – imala je blaže opekotine i osjećala se neugodno u odjeći koju inače oblači. Odlučila se za udobnu, vrećastu, sivu majicu dugih rukava, jer nije željela privlačiti pažnju zbog nenošenja grudnjaka. U 10:15 već je bila pozvana u ured direktorice, gdje joj je rečeno da nije propisno obučena za školu i da je momci gledaju i smiju joj se. Direktorica i dekanesa predložile su joj da obuče potkošulju, a nakon toga jedna od njih ju je zamolila da joj demonstrira kretanje i odlučila da potkošulja nije dovoljna, pa joj je na bradavice zalijepila flaster u obliku slova X. U oficijelnoj izjavi koju je škola uputila navodi se da je Lizzie prekršila pravilnik o oblačenju u školi, iako u tom pravilniku nigdje ne piše kako je nošenje grudnjaka obavezno.
Ovaj je slučaj, naravno, potaknuo debatu o školskim pravilnicima, pa smo saznali da su u mnogim američkim školama zabranjene frizure gdje su dijelovi glave ili cijela glava izbrijani, a nisu dozvoljene košulja-haljine niti ekstenzije u kosi.
Meredith Harbach, profesorica prava na Univerzitetu Richmond, objavila je rad na temu seksualizacije i pravilnika o oblačenju u državnim školama. Ona tvrdi da je problem u nametanju specifičnih rodno zasnovanih pravila koja se baziraju na seksualnim stereotipima. Škola je ta koja nameće perspektivu da su neobuzdane grudi seksualne i uzrokuju pometnju i ometaju druge đake. Zbog toga nemamo priliku njegovati uzajamno poštovanje u školama među djevojčicama i dječacima, tvrdi ona. Kome smo u ovom slučaju uzrokovali pometnju? Samoj Lizzie. Na čije smo obrazovanje u ovom slučaju utjecali? Ne čini mi se da su đaci u njenoj okolini zbog ovoga pretjerano ometeni, ali sam sigurna da ona jeste.
