Udruženje studenata biologije u BiH osnovano je 2011. nakon inicijative da se domaći studenti priključe mreži evropskog udruženja studenata biologije s ciljem da zajedno sa samostalnim istraživačima steknu dodatno iskustvo, znanje i kontakte te tako sebi otvore nove puteve za studij i karijeru. Trenutno imaju 30 stalnih članova i ono što im je zajedničko jeste velika ljubav prema biologiji kao nauci.

Udruženje se bavi organizacijom međunarodnih bioloških kampova. Cilj im je motivirati studente na istraživanje. Internacionalni biološki kampovi se svake godine organiziraju na različitim lokacijama za istraživanje biodiverziteta i zaštićenih područja i potencijalnih Natura 2000 područja (područja koja mogu ući u evropsku ekološku mrežu) širom Bosne i Hercegovine.

Do sada su organizovali sedam internacionalnih bioloških kampova: Bijele vode 2011, Boračko jezero 2012, Tajan 2013, Sutjeska 2014, Bočica 2015, Stolac 2016, Rujište 2017. Kampovi su organizirani s ciljem kreiranja inventara biodiverziteta; promoviranja saradnje između mladih i ambicioznih studenata biologije i mentora na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou; inspiriranja i poticanja studenata i mladih istraživača na zajednički rad i razmjenu znanja i iskustava; omogućavanja primijenjene edukacije i terenskog rada za studente biologije.

Da bismo pobliže saznali šta se tačno radi na ovim kampovima, razgovarali smo s Berinom Vrhovac, predsjednicom Udruženja i organizatoricom kampova, te s Neirom Babić, također organizatoricom i učesnicom kampova. Ujutro ustanemo, doručkujemo i svaka grupa ide na terensko istraživanje svoje skupine s mentorom kako bi napravila inventar biodiverziteta određenog prostora na kojem je kamp smješten, kaže Berina.

Svake godine biraju različite prostore koje detaljno istražuju kroz rad u sljedećim skupinama: Mikološka (istraživanje gljiva), Botanička (istraživanje biljaka), Entomološka (istraživanje insekata), Herpetološka (istraživanje gmazova i vodozemaca) i Ornitološka skupina (istraživanje ptica). Tu je još i Skupina za istraživanje mammalia (sisara), Skupina za šišmiše, Skupina za leptirove te Ihtiološka skupina (istraživanje riba). Uvečer, nakon što se odmore, jedni drugima prezentuju saznanja do kojih su došli.

Pored naučno-istraživačkog rada kampovi pružaju priliku učesnicima i učesnicama da nauče kako timski i organizovano raditi u cilju razmjenjivanja znanja i iskustava te kako širiti mrežu mladih istraživača radi bolje razmjene informacija i unapređivanja nauke.

Jedan od najznačajnijih nalaza Udruženja vezan je za Herpetološku skupinu. Na kampu u Stocu 2016. godine pronašli su ekstremno rijetku vrstu zmije o kojoj ima tek nekoliko nalaza za područje čitave BiH. To je poluotrovnica zmija-mačka, tj. Telescopus fallax.

Također, na dosadašnjim kampovima identificirali su 12 vrsta sisara od kojih je pet zabilježeno na području Stoca i okoline po prvi put. Od posebnog interesa je treći lokalitet vrste Pl. kolombatovici (Kolombatovicev dugouhi šišmiš). Do sada je bilo poznato da su prisutni na dva staništa, a Udruženje je pronašlo još jedno, treće. Značajno je i otkriće drugog i trećeg skloništa porodiljske kolonije[1] vrste R. hipposideros za Bosnu i Hercegovinu. Ove nalaze objavio je mentor sekcije za šišmiše Primož Presetnik u časopisu Hypsugo.

Tokom VI i VII internacionalnog biološkog kampa u okviru Botaničke sekcije vršeno je istraživanje diverziteta jednoćelijskih i kolonijalnih prokariotskih algi koje stručno nazivamo cijanobakterije te rijetkih i ugroženih tipova staništa na području općine Stolac i na širem području Rujišta, sa posebnim akcentom na planinu Prenj. Ermin Mašić, mentor ove sekcije, za Školegijum navodi da je utvrđeno prisustvo 111 vrsta cijanobakterija i algi od kojih je najveći broj prisutan na lokalitetu močvarnog kompleksa Hutovo Blato.

Tokom istraživanog perioda konstatovano je i prisustvo novih vrsta u flori ovog područja. Od endemičnih biljaka utvrđeno je prisustvo 24 taksona. U pogledu ugroženosti inventarizirane flore (IUCN), a prema Crvenoj listi flore Federacije BiH – listi koja prikazuje stepen ugroženosti pojedinih vrsta na određenom prostoru – utvrđeno je da ukupno 48 taksona ima određen status ugroženosti, a među njima su najzastupljenije vrste koje su označene kao ranjive (V), a najmanje je vrsta koje su označene kao izumrle (EX) i izumrle u prirodnim staništima (EW). Pored izuzetno bogate spacijske raznolikosti, istraživano područje se odlikuje i velikim brojem rijetkih i ugroženih tipova staništa, a posebno onih koji su značajni za uspostavu evropske ekološke mreže NATURA 2000.

Zahvaljujući provedenim terenskim istraživanjima zabilježeno je i dosta novih podataka o distribuciji rijetkih, ugroženih i endemičnih i invazivnih vrsta biljaka. U surovim uslovima kakve su krečnjačke stijene svoje stanište su našle brojne endemične vrste. U globalnim okvirima govorimo o neprocjenjivom bogatstvu. Međutim, zbog intenzivnih antropogenih aktivnosti, vrijednosti ovog područja se svakodnevno umanjuju. Neki od najznačajnijih problema koji su aktuelni na istraživanim područjima su neadekvatno odlaganje i zbrinjavanje otpada, zagađivanje voda, izgradnja mini hidrocentrala, širenje invazivnih vrsta i prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa – kaže Mašić, inače viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Neira Babić se tek na kampovima susrela s pisanjem izvještaja i učenjem kako da klasificira pronađene biljne ili životinjske vrste. Berina Vrhovac dodaje da na fakultetu taksonomski[2] karakter jedinki određuju na osnovu crno-bijele slike i položaja na slici, dok na kampovima imaju priliku predmet istraživanja uzeti u ruke, osmotriti i na taj način klasificirati. Većina taksona (podvrsta, vrsta, rod, porodica) i spol se određuje na osnovu karakteristika koje nisu vidljive samo na slici. Neke karakteristike se mogu uočiti tek kad se jedinke uhvate, odnosno uzmu u ruke ili genetičkim analizama. Na primjer, srodno bliske vrste smeđih žaba se prepoznaju samo po veličini nogu ili širini glave, a neke (zelene žabe) se mogu prepoznati samo genetičkim analizama stoga je potrebno za takve uzimati i tkivne (DNK) uzroke – objašnjava Berina Vrhovac.

Zanimalo nas je i koje su razlike između sticanja znanja na studiju biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu i na kampovima. Na kampovima je kaže Neira Babić atmosfera dosta opuštenija. Nema autoriteta, svi su jednaki. Na kampove dolaze ljudi koje biologija stvarno zanima. Učesnici i učesnice su okupljeni u manje grupe i imaju priliku birati šta žele da istražuju i koji teren. Dok se na fakultetu gradivo više uči nekako uopšteno i kroz teoriju, na kampovima imamo priliku da dođemo u stvarni kontakt s materijom koju istražujemo. Na kampovima sam naučila sve praktične stvari od toga kako se obući, kako spavati u šatoru, pa do toga kako navečer istraživati i pratiti šišmiše.

[1] Porodiljska kolonija – skupina ženki šišmiša koja se okuplja na proljeće u skloništu. Zove se porodiljska kolonija jer će se u njoj podići mladi ženki koje su trudne. Tako da su na kampu 2016. nađena još dva skloništa za porodiljske kolonije.

[2] Taksonomski karakter je osobina pomoću kojih se determiniše vrsta. A takson je sistematska kategorija jedinke bilo da se radi o determinaciji kojoj porodici ta neka jedinka pripada ili kojoj klasi ili rodu (taksonomskoj hijerarhiji). Znači na osnovu tih taksonomskih karaktera ili osobina jedinke određujemo njenu pripadnost određenoj taksonomskoj hijerarhiji u sistematici pa samim time određujemo koja je vrsta u pitanju.