U tekstovima koji su objavljeni na Školegijumu: Čas hvatanja u laži i O psima i ljudima pisali smo o neophodnosti medijskog opismenjavanja đaka u kontekstu nastavnih aktivnosti. Predložili smo đacima i nastavnicima/ama da na času odjeljenske zajednice ili na novinarskoj sekciji izaberu dvije različite informacije iz medija o istoj temi i utvrde njihovu istinitost.
S obzirom na to da je veliki broj napuštenih životinja prijetnja po sigurnost đaka na putu od kuće do škole smatrali smo da je važno da učenici ispitaju uzroke nerješavanja ovog problema na način kako to stručnjaci iz ove oblasti predlažu – registracijom, sterilizacijom i kažnjavanjem. Istraživanjem bi utvrdili kome je u interesu da ovako banalno rješivi problemi konstantno postoje i narušavanju kvalitet života građana. Za početak istraživanja đacima je predloženo da suprotstave sljedeće dvije tvrdnje iz medija:
- Grad Zenica duguje skoro 250.000 KM zbog napada pasa lutalica – Avaz, 20. jula 2016. godine
- Grad Zenica građanima duguje 1,5 miliona KM zbog ujeda pasa – Zenit, 17. januara 2017. godine.
Osposobljavanje đaka za kritičku analizu
Ako bi školski programi bili usmjereni ka povećanju medijske pismenosti, na način da medijska pismenost bude uklopljena u postojeće ili uvedena kao zaseban predmet, umanjio bi se rizik izloženosti mladih ljudi negativnim medijskim uticajima. Ti programi bi stvaranjem novih, medijski pismenih korisnika medija, dugoročno gledano, uticali i na pismenost samih medija koji bi se morali njima prilagođavati.
Kada bi đaci došli do saznanja, naprimjer kontaktiranjem Općinskog suda u Zenici zahtjevom za pristup informacijama i uvidom u sudske predmete, da je izjava gradonačelnika Fuada Kasumovića neistinita a da je izvještaj iz Dnevnog avaza o šteti koju grad trpi zbog ugriza pasa tačan, što smo dokazali u priči Čas hvatanja u laži, već bi dijelom bili osposobljeni vještinama i znanjem za razumijevanje i kritičku analizu medijskih sadržaja i mogli bi da prepoznaju i druga medijska spinovanja, odnosno neistinite informacije.
Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana
Jedno od prvih zapažanja tako osposobljenih đaka bilo bi da je na portalu RTV Zenica iz saopštenja preduzeća ALBA Zenica d.o.o. o najavljenom okupljanju grupe građana ispred Skloništa za pse (koji su željeli da ukažu na nezakonit rad Skloništa jer su njegova vrata za posjetitelje zatvorena) prvo objavljen a potom izbrisan dio u kojem iz ovog preduzeća tvrde da skup građana policiji nije najavljen, da oni u preduzeću sve rade po zakonu i da je nadzor nad radom Skloništa proteklog mjeseca izvršila Kantonalna veterinarska inspekcija (Saopštenje je još uvijek moguće pročitati u cijelosti na sljedećim linkovima: 072 Info i Zenicablog).
Prateći šetače, koji su jednu svoju subotu odlučili da provedu ispred Skloništa i kroz protest izraze nezadovoljstvo zbog netransparentnosti u radu Azila, đaci bi saznali (i dokumentovali to fotografijama) da je policija bila prisutna na skupu, odnosno da je okupljanje bilo uredno prijavljeno u policijskoj stanici. Ta činjenica bi prvu izbrisanu izjavu iz saopštenja preduzeća ALBA (da skup nije najavljen) automatski deplasirala kao laž.
Autor: Zoran Malinović
Drugu izbrisanu tvrdnju đaci bi provjerili tako što bi prihvatili sugestiju preduzeća ALBA iz saopštenja da je lako provjerljivo da preduzeće postupa u potpunosti prema utvrđenim principima i zakonima. Sa zahtjevom za pristup informacijama obratili bi se Kantonalnoj veterinarskoj inspekciji i zamolili ih da im ustupe sve zapisnike o radu Skloništa za pse koji nisu stariji od 01. marta, a pozivajući se na odredbe člana 4. i člana 14. stav 4. Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH i član 103. Zakona o inspekcijama u FBiH (O svakom obavljenom inspekcijskom pregledu inspektor je obvezan sastaviti zapisnik o inspekcijskom pregledu i u njemu navesti činjenično stanje ustvrđeno inspekcijskim pregledom).
Analiza zapisnika
Kantonalna veterinarska inspekcija odgovara na zahtjev u zakonski predviđenom roku od 15 dana. Đaci na sljedećem času novinarske sekcije sa nastavnicima trebaju da analiziraju dobijene zapisnike:
- Ustupljeni su im zapisnici od 02. ili 22 marta (u tekstu Rješenja je jedan datum, a u zapisniku drugi tako da ostaje neutvrđen tačan datum) i 11. maja. Urađene su, dakle, dvije kontrole i to jedna dva mjeseca, odnosno mjesec i dvanaest dana prije, a druga pet dana poslije protestne šetnje građana. Na osnovu navedenog učenici utvrđuju da je i druga izbrisana izjava iz saopštenja preduzeća ALBA (od 5. maja) neistinita, tj. svjesno neodređeno navedena (da je u proteklom mjesecu izvršen nadzor nad radom Skloništa).
- Iz zapisnika koji je kreiran 02. ili 22. marta (u Rješenju se nejasno prikazuje) đaci izdvajaju sljedeće činjenice:
Na ulazu u objekat postavljena je tabla (...) Na tabli nedostaje oznaka radnog vremena skloništa.
Voda unutar objekta koristi se sa vlastitog bazena koji se napaja sa lokalnog izvorišta koji se nalazi u blizini kruga skloništa.
Unutar objekta vodi se interna evidencija primljenih poziva od strane građana za izlazak na teren, postoji i interni „karton psa“ sa podacima za pse koji su dovedeni u sklonište. Također, prikazane su i izjave o udomljavanju životinja, ali evidencija o broju udomljenih životinja ne postoji. Knjige evidencija, propisane Pravilnikom o prijemu pasa, sterilizaciji pasa, eutanaziji i mikročipiranju ne postoje u objektu. Sve evidencije su internog karaktera i ne posjeduju relevantne i tačne podatke. Evidencije o eventualnom liječenju pasa unutar skloništa su također internog karaktera i ne vode se na propisan način.
Prema izjavi upravnika skloništa nije bilo vraćanja pasa na mjesta odakle su pokupljeni. Po izjavi upravnika skloništa životinje se u okviru higijenskog servisa prikupljaju vozilom marke Fiat Doblo sive boje reg. oznaka J75 M 754 (teretno vozilo – caddy) u koje ubacuju kaveze u koje smještaju pse a koje nije zatečeno u krugu objekta.
Posjete unutar objekta, po izjavi upravnika, dozvoljene su uz telefonsku najavu u terminima koje dozvoli uprava skloništa. Također, obavještavanje zainteresovanih vrši se i putem oficijelne web-stranice preduzeća.
- Iz zapisnika koji je kreiran 11. maja učenici izdvajaju sljedeće:
Subjekat nadzora u momentu kontrole prikazuje: knjigu evidencije pasa iz koje je moguće vidjeti datum prijema životinje, lokaciju pronalaska, zdravstveno stanje psa u momentu prijema, opis životinje, broj mikročipa, broj markice, vakcina i antiparazitik, podaci o liječenju i veterinar koji je proveo liječenje. Knjiga je ažurirana zaključno sa rednim brojem 181. i datumom zadnjeg unosa 08.05.2017. godine. Knjige evidencija o udomljavanju, eutanaziji, kastraciji ili sterilizaciji i mikročipovanju prate knjigu evidencije pasa i ažurirane su zaključno sa datumom 08.05.2017. godine.
Subjekat nadzora je obavio laboratorijsku pretragu bunarske vode koja se koristi u objektu. Obrazac rezultata analize vode nije bio u trenutku kontrole unutar skloništa jer se nalazi u sjedištu preduzeća. Laboratorijska analiza vode pokazala je da voda iz bunara nije za upotrebu. Voda unutar objekta ne koristi se iz bunara nakon laboratorijske analize...
Odgovor Kantonalne veterinarske inspekcije, koji uključuje i kopije zapisnika, je moguće pročitati u cijelosti na ovom linku.
Nakon čitanja zapisnika inspekcije đaci mogu zaključiti da je i treća naknadno izbrisana izjava iz prvobitnog saopštenja preduzeća ALBA, u kojoj se navodi da je provedeno nekoliko kontrola i da preduzeće postupa u potpunosti prema utvrđenim principima i zakonima, također neistinita, odnosno da je sve ono što je naknadno izbrisano iz saopštenja preduzeća ALBA bila laž. Iz Rješenja inspekcije saznali su da je evidencijska knjiga prilikom kontrole veterinarske inspekcije od prije dva mjeseca, odnosno mjesec i dvanaest dana, bila internog karaktera, te da je ista naknadno kreirana i inspekciji prikazana tek u kontroli koja je izvršena poslije šetnje građana. Kako veliki broj đaka svakodnevno viđa radnike ALBE koji hvataju pse, uglavnom u kasnim noćnim satima, mogu njihovu sljedeću akciju istraživački dokumentovati fotografijama i tako dokazati da u internom nestanku velikog broja napuštenih pasa sa ulica grada Zenice nije učestvovalo sivo vozilo iz opisa u Zapisniku (koje nije pronađeno u momentu kontrole) već bijeli auto registracijskih oznaka T56 J 433 koji svakodnevno odvozi pse u Sklonište.
Iako u zapisniku iz uprave preduzeća ALBA tvrde da su posjete Skloništu dozvoljene, đaci koji su pratili šetnju koju je 6. maja organizovala grupa građana do Skloništa su se uvjerili da to nije istina. Isto tako, utvrdili su da se web stranica Skloništa redovno ne ažurira i ne promoviše udomljavanja (fotografije pet istih pasa, sa šturim informacijama o njima, su zaleđene u rubrici Udomljavanje od njenog nastanka). Misija i vizija Skloništa je, što je potvrdila i praksa, prazna rubrika. O politici udomljavanja mnogo govori i Odgovor preduzeća ALBA na vijećničko pitanje o radu Skloništa za životinje u Zenici, a koji đaci također analiziraju: Od početka rada, 18.01.2017. do 30.04.2017. godine u skloništa za pse su evidentirana 334 psa, a u tom periodu je eutanazirano, odnosno udomljeno 127 životinja. O životinjama koje su primljene ili prošle kroz Sklonište se vodi uredna evidencija a od početka rada se formira, odnosno vodi registar obilježenih (čipovanih) pasa.
Informiranje javnosti o tome kako je 127 životinja eutanazirano, odnosno udomljeno đaci mogu shvatiti samo kao crni humor, što nije ni etički ni profesionalno za jedno preduzeće čiji je osnovni zadatak briga o napuštenim životinjama. Isto tako, vijećnika koji prihvati ovakav odgovor mogu izbrisati iz liste kandidata za naredne izbore.
Ako je Sklonište počelo sa radom prije nego što je provjerena ispravnost vode koja će se u njemu koristiti, neko je za to odgovoran, baš kao i za sve laži, netransparentnost i konstantno držanje ovog lako rješivog problema nerješivim, gorućim i uvijek aktuelnim, a o tome đaci mogu da razgovaraju sa svojim nastavnicima na časovima odjeljenske zajednice. Predlažemo da zajedno pogledaju videozapis pokreta Levijatan iz Srbije koji govori o tome zašto je aktuelnim vlastima u interesu da ne rješavaju problem pasa lutalica (odnosno da ga rješavaju s repa) i o tome diskutuju. Kroz rad u novinarskoj sekciji đaci mogu da kroz istragu pronađu sličnosti svega onoga što se u videu govori sa stanjem u svojoj lokalnoj zajednici. U analizi koju budu radili poslužiće se i odgovorom kantonalnog veterinarskog inspektora Sulje Kartala iz aprila 2017. godine koji im je u šetnji građana 06. maja ustupila zenička blogerica Hana Kazazović, a u kojem, između ostalog, stoji sljedeće: U pravu ste kada smatrate da su evidencije vlasničkih pasa početna tačka za rješavanje problema napuštenih životinja, odnosno da izgradnja azila ne znači i kraj mukama koje građani imaju. (...) Nama je nepoznato da u nekom zakonu piše da veterinarska inspekcija ustrojava i vodi evidenciju vlasničkih pasa. (...) Osim toga, ne postoji ni mogućnost da se nekome naredi jer nije jasno propisano ko je obavezan ustrojavati i voditi ove evidencije. (...) Zakon je propisao šta je čija obaveza, samo što zakon ne provode oni koji bi morali, pravdajući se da je neprovediv istovremeno računajući da javnost ne zna šta tačno piše u zakonu. (...) Međutim, ovo sve i ne znači da nas se ne tiču stvari koje nisu propisane u zakonu. Naprotiv. Kao član Koordinacionog tijela Vijeća Općine Zenica, za rješavanje problema napuštenih pasa, kao iskusan veterinar sa više od 30 godina iskustva u veterinarstvu, još 2013. godine sam predlagao i tražio od općinskih službi da pokrenu ustrojavanje evidencija vlasničkih pasa, što po meni nije ni skup ni kompliciran ni zahtjevan posao, a korist bi bila višestruka. Nisu objasnili razloge zbog kojih ne mogu i ne žele, ali prijedlog nije prihvaćen.
Odgovor u cijelosti možete pročitati ovdje.
Razlog zašto bi đaci (škole) trebali da se bave svim prijedlozima koje smo u naša sada već tri objavljena teksta naveli je taj što samo medijski pismeni ljudi donose informirane odluke, a takvi ljudi bi trebali da budu cilj svakog društva i njihovih obrazovnih sistema. S obzirom na ogroman broj dostupnih medijskih sadržaja koji nisu provjereni, pa samim tim često ni istiniti (što smo i dokumentovali kroz naše analize), ali i ograničenu mogućnost njihove regulacije, zaključujemo da ogromnu štetu koja je već nanesena može korigovati samo kritičko medijsko opismenjavanje mladih ljudi, što je i društvena i moralna obaveza škola. Na isti način đaci zajedno sa svojim nastavnicima/ama mogu obraditi i druge brojne, krivicom medija godinama nerješive probleme sa kojima se suočavaju u svojim lokalnim zajednicama.
